Da je Crnica nepresušno vrelo vaterpolskih talenata potvrdilo se na finalnom turniru Prvenstva Hrvatske za kadete koji je proteklog vikenda održan u Krešimirovom grad. Naime, U-15 momčad Šibenika u domaćem se bazenu okitila naslovom viceprvaka države i tako pokazala kako ne trebamo strahovati za budućnost šibenskog vaterpola. Pod vodstvom trenera Mate Zeljka narančasti su dupini odigrali odličan turnir i srebro je nagrada za uložen trud, za litre prolivenog znoja. Povodom osvajanja kadetskog srebra popričali smo s Matom Zeljkom. Pokazalo se kako je turnir u Šibeniku bio njegov zadnji kao trenera mlađih kategorija u klubu iz Crnice. Naime, Zeljak je odlučio otići iz VK Šibenik. Ali, krenimo redom.
Kakav je bio cilj uoči turnira, jeste očekivali srebrnu medalju?
– Cilj je bio ući u polufinale, a onda što bude. Ova kategorija od kada je ja vodim uvijek je bila među četiri najbolja u Hrvatskoj. Lani u ovom vrijeme bili smo četvrti, na ljeto treći, sada smo, eto, drugi. Imali smo tešku skupinu, općenito je turnir bio jako izjednačen, tako da je srebrna medalja veliki uspjeh i momci mogu biti ponosni na ono što su napravili.
PONOSAN SAM NA MOMKE
Oba poraza doživjeli ste od Juga, prvi u grupi, drugi u finalu. I u obje ste utakmice prve dvije četvrtine bili egal, da bi u nastavku pali. Odakle taj pad?
– Mislim da konačni rezultati tih utakmica nisu realni (8:13, 5:12). Naravno, pobjede Juga su zaslužene, bili su najbolja momčad na turniru. U prvom susretu nisam mogao računati na dva važna igrača u rotaciji, tako da se to itekako osjetilo. Ali i bez njih smo se dobro držali veći dio susreta, a kada je u posljednjoj četvrtini bilo izgledno da će Jug slaviti, dao sam priliku nekim igračima iz drugog plana. Slična stvar bila je i u finalu. Prvi dio utakmice bili smo dobri, mogli smo se i odlijepiti, ali promašili smo petarac i nekoliko izglednih prilika. I u nastavku smo praktički imali pobjedu na dlanu jer smo četiri minute, zbog brutality faula, četiri minute imali igrača više. Međutim, nismo znali to iskoristiti, dapače, primili smo tri čudna gola i tu je susret praktički bio riješen, pa sam opet dao priliku svim igračima, da svi osjete draž igranja finala. Ponavljam, čestitke Jugu na zasluženo osvojenom naslovu prvaka, kao i mojim mladićima na odlično odigranom turniru.
Mogu li ovi mladići za nekih sedam, osam godina biti nosioci jednog novog Šibenika, koji će biti konkurentniji u domaćem prvenstvu?
– Prerano je govoriti o tome, ipak je tim momcima tek 15 godina i pred njima je puno rada i dokazivanja. Ali, pokazali su kako posjeduju veliki potencijal, da s njima vrijedi raditi.
Nedavno ste s ponovo igrački aktivirali. Naime, nastupate za Zadar u drugoj ligi. Kakav je osjećaj opet uskočiti u bazen?
– Dobar. Još nisam za otpis, dobro se osjećam i rado sam prihvatio poziv mojih sportskih prijatelja iz Zadra da im pomognem. A i meni dobro dođe da se malo razgibam, da treniram i održavam formu. Tim više što je ovaj turnir u Šibeniku bio moj zadnji kao trenera u Crnici.
ODLUKU O ODLASKU DUGO SAM LOMIO
Odlazite?
– Da, više ne radim u VK Šibenik. Ta se odluka dugo lomila u meni i na kraju sam definitivno presjekao. Nije me nitko tjerao, nego je to bila isključivo moja odluka. Ne bih sada o konkretnim razlozima, ali kao što sam kazao djeci iz kluba, nadam se kako ovo nije zbogom, nego doviđenja. Htio bih se zahvaliti toj djeci, emotivno sam se vezao za njih i bilo mi je zadovoljstvo raditi s njima, nadam se da sam ih naučio nečemu, ne samo u vaterpolu. Htio bih se zahvaliti i mojim kolegama iz kluba kao i roditeljima koji su mi nakon završetka turnira priredili oproštaj koji ću pamtiti cijeli život.
