Sve veći broj mladih u Europskoj uniji zbog teških uvjeta na tržištu rada živi s roditeljima, što ima ozbiljne posljedice za njihovu neovisnost, upozorava novo istraživanje Eurofounda.
Oskudica se definira kao nemogućnost plaćanja grijanja, kupnje mesa ili ribe svaki drugi dan i nove umjesto rabljene odjeće (22 posto), kao i godišnjih odmora ili ugošćavanja prijatelja (27 posto). Broj mladih koji žive u teškoj oskudici povećao se za šest postotnih bodova od 2007.
Plaće su pale u 18 država članica EU
Po službenim europskim podacima, nezaposlenost među mladima u EU iznosi 23 posto, pa raste i njihova društvena isključenost i to ne samo u krizom najteže pogođenim zemljama. Švedska također ima sve više mladih koji se osjećaju marginaliziranima.
Stopa nezaposlenosti među mladima iznosi po podacima Eurostata 59 posto u Grčkoj (studeni 2013.), 54,6 posto u Španjolskoj i 49,8 posto u Hrvatskoj (četvrti kvartal 2013.).
“Izvješće pokazuje da gospodarska kriza prisiljava mlade da ostaju živjeti kod kuće što ima ozbiljne posljedice za njihovu neovisnost, odrastanje i osjećaj društvene isključenosti”, kazala je Anna Ludwinek iz Eurofounda.
Premda se makroekonomska situacija u EU polako poboljšava (Europska komisija očekuje rast od 1,8 posto 2015.), društveni parametri poput nejednakosti, nezaposlenosti i rizika od siromaštva ne slijede taj pozitivni trend.
Europski sindikati predstavili su prošli tjedan Europskoj komisiji vlastito istraživanje o pet godina upravljanja krizom u EU i stanju socijalne Europe. Njihovi podaci su alarmantni: plaće su pale u 18 država članica, a sve veći broj radnika živi u siromaštvu. U skladu s ranijim istraživanjima, sindikati su također utvrdili da su najteže pogođeni mladi.
‘Ne govorimo o ‘izgubljenoj generaciji’, jer je to kontraproduktivno’
Caritas Europa predstavit će 27. ožujka u Ateni izvješće o utjecaju mjera štednje u sedam država članica: Grčkoj, Irskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Cipru i Španjolskoj. Zaključci su jasni: “Utvrđeno je da su mladi koji dolaze na tržište rada najteže pogođeni krizom i najmanje zaštićeni”, kaže se u izvješću.
“Nezaposlenost među mladima ozbiljan je problem koji će imati trajan utjecaj na cijelu generaciju mladih s potencijalnim posljedicama za njih i europsko društvo općenito, protežući se čak do mogućeg siromaštva u starijoj dobi.”
Stručnjaci odbijaju međutim govoriti o “izgubljenoj generaciji”, smatrajući da je ta retorika “negativna i obeshrabrujuća”, kazala je Ludwinek iz Eurofounda.
Premda su mladi žrtve društvene isključenosti, to ne znači da nada ne postoji. “Mnogi mladi ne osjećaju se zapravo isključenima, nego smatraju da je život postao jako složen i da se njihova vrijednost ne prepoznaje, da ne mogu pronaći dobar posao. (…) Žele promjenu i žele da ih se cijeni. Zato ne govorimo o ‘izgubljenoj generaciji’, jer je to kontraproduktivno”, kazala je.
To podupiru rezultati Eurofoundova istraživanja o prosječnom optimizmu među mladima, koji od 2007. prevladava kod dvije trećine mladih u svim dobnim skupinama. Smanjio se ipak u zemljama najteže pogođenim krizom.
Istraživanje isto tako upozorava na činjenicu da mladi zbog nezaposlenosti manje sudjeluju u životu zajednice putem volontiranja, članstva u raznim udruženjima, sporta ili korištenja interneta.
Kao i sindikati, Caritas Europa zaključuje da politike štednje nisu rješenje za izlaz iz krize. U izvješću se oštro kritizira europski fiskalni pakt, kojim su u nacionalna zakonodavstva uvedena stroga i pravno obvezujuća fiskalna pravila kako bi se izbjegle nove dužničke krize. “Strukture koje nameće EU, uključujući fiskalni pakt, ostavljaju malo manevarskog prostora nacionalnim vladama u pogledu fiskalne politike”, kaže Caritas, kritizirajući “institucionalizaciju štednje”.
“Bez promjene političkog smjera, to upujuće na još puno, puno godina štednje s negativnim utjecajem na rast i nastavak nezaposlenosti”, upozorava, zaključujući da bi “zemlje koje imaju prostora trebale sporije provoditi konsolidaciju paralelno s politikama koje potiču rast”. Sindikati također smatraju da bi se prednost trebala dati ulaganjima i politikama koje pogoduju zapošljavanju umjesto štednji.
Procjenjuju da bi se ulaganjem 250 milijardi eura kroz deset godina moglo otvoriti 11 milijuna novih radnih mjesta. Taj bi se novac mogao, među ostalim, prikupiti i utjerivanjem novca koji se izgubi poreznom evazijom i prevarama, ističu i napominju da je to “tek četvrtina iznosa koji je potrošen na spašavanje banaka”, prenosi EurActiv.
