Nedjelja je! Dan koji mi je do početka sezone slobodan dan ukoliko nisam na dužnosti kao čuvar straže. To je i dan kada obično pišem kolumnu jer jedino tada imam slobodnog vremena za pisanje. Nedjelja je i dan kad najviše patim zbog nemogućnosti odlaska na svetu misu i neslavljenja svetih sakrmenata. Ali, zato slavim u mislima, duhom povezana sa svima onima koji čistog srca pristupaju slavljenju Euharistije. Kao i svaki posao, tako i ovaj moj ima svojih nedostataka. Ne mislim tek na nedostatke samog posla kao takvoga, već na veliku udaljenost od doma i samu lokaciju na kojoj se nalazim. Ipak, nemojte misliti da sam nezadovoljna poslom koji radim i lokacijom na kojoj se nalazim, jer zadovoljna ipak jesam. Da nisam zadvoljna, onda bih zasigurno nešto konkretno i minjenjala po tom pitanju, kao i po svakom drugom.
TURSKE NEDJELJE
Još ovu sezonu nadam se izdržati biti daleko od rodnog kraja, iduću ili sam doma ili pak negdje bliže. Takva mi je odluka srca, a onda ‘živi bili pa vidili’ šta će dobri Bog providiti. Inače, nedjelje u Turskoj su vrlo lijepe za doživjeti. Po onomu što vidim, nedjelja je ovdje pravi obiteljski dan. Ovdje je običaj da se nedjeljom obavezno doručkuje ili ruča izvan doma. I to cijela obitelj! Još ako se pridruže prijatelji, na licima osmjesi više blistaju. Tako sam s posadomotišla u obližnje mjestašce na tradicionalan turski doručak. Vjerujte da nakon turskog doručka nemate potrebe za ručkom. Svježe pečen domaći kruh, rajčice, krastavci,masline, sirevi i pržena jaja kao slani dio doručka serviran zajedno s više vrsti marmelada, medom, tahin namazom, masalcem, suhim voćem i orašastim plodovima kao slatki dio doručka. Kako sam i sama gurmanka i volim sve probati, tako sam nepce počastila kombinacijom meda i sira. Naime, u Turskoj vole miješati slatko i slano, čiji spoj na kraju zalogaja ostavlja vrlo ukusan trag u ustima. Doručkuje se i ruča uglavnom na otvorenom. Lijepa su obližnja mjesta oko grada u kojem se nalazim.
PRIPREMA ZA SEZONU
Kako je dosta toplo i vodno područje, povrće i voće ovdje uspijeva tokom cijele godine. Već sada su u prodaji i lubenice. Meni malo neobično za ovo doba godine, ali za ovaj kraj nešto sasvim normalno. Restorani i mnogi hoteli se pripremaju za otvorenje nove turističke sezone, za koju se, sudeći po vremenu, očekuje da bude još bolja nego li je bila prošla. U tijeku su i kampanje za predsjedničke izbore, pa cijeli grad i okolica vrve od mnoštva zastavica s imenima kandidata koji se ujedno i smiješe s jumbo plakata, lokalnih autobusa i ostalih promotivnih površina. Sve je nekako drugačije nego li je kod nas i po pitanju politike. I glasovanje se ne propušta ni za što! Vječnim mislima na moj mali Šibenik, ipak se radujem što već sada otkrivam neke nove običaje ove lijepe zemlje. A, radujte se i vi jer… Život je lip!
