Prema podacima Hrvatskog ronilačkog saveza u Šibensko-kninskoj županiji registrirano je 55 klubova i članica ronilačkog saveza. Prema riječima Emila Lemca, iskusnog ronioca s dugogodišnjim stažom u branši i vlasnika ronilačkog centra Mediterraneo Sub u Vodicama s europskim certifikatom za stručno osposobljavanje ronioca, tek 15 od tog broja aktivno se bavi turističkim ronjenjem, granom turizma koja uz sve naše prirodne blagodati i bogatstvo mora, podmorja i obale, zaostaje u konkretnijem kreiranju kako Hrvatske tako i naše županije kao jedne od najboljih destinacija za uživanje u aktivnom odmoru. Da je potencijal koji imamo u ronilaštvu još uvijek je nedovoljno iskorišten, i to zahvaljujući prvenstveno lošoj organizaciji na najvišim nivoima koji ronilački turizam i ronioce ne prepoznaju kao prilično nezahtjevne goste, financijski prilično dobre potrošače i goste kojima nije uvjet dolazak u samom srcu sezone, priznat će svi koji se ozbiljnije bave ovom djelatnošću. Kao što će potvrditi da bismo boljom i ciljanom strategijom samo na račun ronilačkih gostiju mogli raditi dobro i u predsezoni i u podsezoni.
BOLJA SITUACIJA
– Iako sve skupa još uvijek nije na nekom nivou, situacija je puno bolja nego što je bila u samom početku kada je cijela Hrvatska obala bila na meti svakojakih ilegalaca i muljatora koji su iskorištavali našu nemarnost i sporost u uvođenju reda u ovu djelatnost – kaže Emil Lemac i napominje kako bi učestalije kontrole i danas pomogle da se stanje još više poboljša. Prvenstveno se, kaže, to odnosi na kontrole na moru, kontrole područja na kojima se roni i, na kraju krajeva, kontrole onoga što se radi ispod mora.
– Jednom prilikom, prije zarona, čovjek mi izvadi pušku za ronjenje i kaže kako bi on, ako meni ne smeta, ubio samo par ribica za ručak. Naravno da mu nije bilo drago kad sam mu rekao da pušku ostavi na brodu i ako hoće roniti, to će morati napraviti bez puške. Takve situacije nisu pravilo ali postavlja se pitanje koliko na takve stvari možemo utjecati ako nam većinu posla organiziraju stranci za koje ne možemo sa stopostotnom sigurnošću kazati da rade sve po pravilima i zakonima – kaže Lemac.
– Od spomenutih 15 aktivnih klubova i ronilačkih centara dio je u vlasništvu Poljaka, Čeha, Mađara što samo po sebi nije problem, ali je problem što oni ‘prodaju’ naše more bez kvalitetne kontrole – nastavlja Lemac, koji se nada kako će se i ti problemi riješiti u cilju što bolje zaštite hrvatskog podmorja.
Slično razmišljanje ponudio nam je i Borko Pusić, vlasnik ronilačkog centra ‘Pongo’ u Rogoznici koji svoje goste vodi na više od 40 lokacija u akvatoriju Rogoznice, Primoštena i Šibenika.
– Hrvatska je trenutno jedna od najpoželjnijih destinacija za ronjenje i po tom pitanju smo čak ispred Grčke i Turske koje su konstantno u samom vrhu ronilačkog turizma. Naša osnovna boljka je slaba prezentacija na turističkim sajmovima. Uglavnom se sve svodi na nekolicinu ljudi koji su zauzeli određene pozicije i postali praktički nedodirljivi. Na nivou države, kroz ministarstva i ostale ustanove, ronjenje treba dignuti na jedan puno viši nivo, jednom planskom strategijom i ulaganjem svih potencijala, imali bi svi skupa puno više koristi. Jedan primjer može nam biti i francuski pilot-projekt kojim su zaštitili tri otočića i izlov ribe u njihovoj blizini. Oko njih je dozvoljeno samo ronjenje, a sada je tamo takva situacija da su im svi kapaciteti popunjeni naredne tri godine i nema šanse da u tom periodu dobijete termin za zaron. Govorimo o području koje nije ništa bolje ni kvalitetnije od našeg, nema za ponuditi ništa više od onoga što mi imamo ali projekt koji su napravili potvrđuje da se ipak može i bolje i kvalitetnije raditi. Istu stvar su napravili i na Novom Zelandu gdje su se u početku ribari rukama i nogama borili protiv takvih prijedloga, ali im se dogodilo da su danas glavni pobornici ograničavanja ribolova na određenim područjima, čini mi se da ih je tridesetak, na kojima danas love primjerke o kojima su do prije nekoliko godina, zbog prevelikog izlova, mogli samo sanjati. Kada bi se kod nas, na zonama gdje se riba mrijesti, primjenili takvi propisi, sigurno bi dobili još atraktivnija mjesta za ronilački turizam čiji potencijal nije ni blizu iskorišten i koji je već dosad mogao biti vrlo profitabilan posao – ističe Pusić.
VELIKI INTERES
Bez obzira na sve probleme, akvatorij Rogoznice i Primoštena privlače veliki broj ronioca željnih aktivnog odmora i uživanja u hrvatskom podmorju.
– Danas je vrlo jednostavno avionom doći iz bilo kojeg mjesta u Europi i praktički za par sati ste na obali. Dobre veze i niske cijene prijevoza u predsezoni i poslije sezone idealni su za organizirane dolaske ronilaca koji, kako sam kazao, nisu zahtjevni, ne traže, recimo, neki poseban smještaj i hotele visoke kategorije, a odlični su potrošači i uglavnom se hrane po restoranima – kaže Pusić.
U kojoj mjeri ćemo još bolje štititi i u konačnici uspijeti sačuvati naše podmorje, ostaje na nama samima. Sposobnost da turističko ronjenje adekvatno valorizira i pristojno naplati užitak zarona u jedno od najljepših i najčišćih mora u Europi zadatak je odabranih i malobrojnih. Kažimo kako su i Europski zakoni, od kojih smo neke počeli primjenjivati i prije negoli smo postali članicom Europske unije, vrlo rigorozni po pitanju očuvanja mora i posebno ribljeg fonda, pa stoga možda ne bi bilo loše ugledati se i na koje slovo zakona koje se provodi u drugim zemljama članicama EU.
