U studenom prošle godine je Italija prijavila fortifikacijski sustav nekadašnje Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća na tentativnu listu UNESCO-a. Inicijalno je riječ je o planu uvrštenja povijesnih znamenitosti četiri talijanska grada – utvrđeni grad Bergamo, obrambeni sustav Peschiera del Garda, utvrđeni grad Palmanova, obrambeni sustav venecijanske lagune – na UNESCO popis/listu zaštićene svjetske baštine. Kako bi taj naum lakše proveli, jer su veće šanse uvrštenja kada više država zajednički nastupa, u prijavi su obuhvatili i obrambeni sustav Zadra, utvrđeni grad Korčulu, crnogorski Kotor, te šibenske srednjovjekovne utvrde. Tentativna lista je zapravo prvi korak, odnosno lista nominacija nakon koje slijedi izrada potpunih elaborata na više stotina stranica. Iako je prijavljen cjelokupni fortifikacijski sustav grada Šibenika, najviše šansi za konačno uvrštavanje na UNESCO Popis ima upravo tvrđava sv. Nikole.
DELEGACIJA U POSJETU
Zbog toga su prošli tjedan, otkriva zamjenik gradonačelnika Šibenika Danijel Mileta, Šibenik posjetili Adele Cesi iz talijanskog Ministarstva kulture, koje je koordinator projekta, te njihovi vanjski suradnici i stručnjaci Marco Valle i Silvio Soldano. U pratnji su im bili glavni konzervator hrvatskog Ministarstva kulture Miljenko Domljan te stručnjak za srednjevjekovnu povijest akademik Igor Fistić. Ispred domaćina, Grada Šibenika, dočekali su ih i poveli ih u obilazak tvrđave sv. Nikole šibenski konzervator Joško Ćuzela i pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj Petar Mišura. Isti će im pomoći u pripremi lokalne dokumentacije. Delegacija je, kaže Mileta, zadovoljna viđenim.
Tvrđava sv. Nikole jedna je od najreprezentativnijih renesansnih pomorskih fortifikacijskih objekata ma moru. Rađena je po projektu arhitekta Gian Girolama Sanmichela na otočiću Ljuljevcu na ulazu u kanal sv. Ante. Ima trokutastu formu s torionom na sjevernom dijelu i rađena je u tri nivoa – nivo na razini mora, ulazni nivo i terasa.
Mnogi hrvatski gradovi su godinama pokušavali uvrstiti svoje znamenitosti na UNESCO-ov popis zaštićene svjetske kulturne baštine, ali im višekratno nije uspijevalo. Na popisu su iz Hrvatske su jedino Dubrovnik, Dioklecijanova palača u Splitu, NP Plitvička jezera, Eufrazilijeva bazilika u Poreču, Trogir i šibenska katedrala sv. Jakova. Kad bi se za koju godinu realizirala ova inicijativa s tvrđavom sv.Nikole, Šibenik bi bio rijedak primjer grada s dva kulturna spomenika na UNESCO-vom popisu. Za dospjeti na konačni popis nije bitno vrijeme upisa na tentativnu listu nego strategija Odbora za svjetsku baštinu, odnosno međunarodna nevladina organizacija za spomenike (ICOMOS), kao i kvalitetna kandidatura.
SKUPA OBNOVA
U međuvremenu, za početak građevinske sanacije tvrđave sv. Nikole potpisan je ugovor s Ministarstvom kulture koje je Gradu Šibeniku bespovratno dodijelilo 100.000 kuna.
– Polukružni vanjski zid tvrđave više ne prokišnjava, ali u drugim nadsvođenim prostorijama je uslijed prodora oborinske vode ugrožen svod. Na vanjskim dijelovima tvrđave propada i plašt ozidan opekom te ga potrebno stabilizirati i obnoviti, kao i dijelove vanjskog zida koji su se počeli urušavati. Dok ne iznađemo financijska sredstva za kompletnu restauraciju, sanirat ćemo nužne dijelove tvrđave nagrižene zubom vremena, budući znatan utjecaj na stanje objekta imaju klimatski uvjeti uzrokovani morskom lokacijom, kombinacijom vlage, soli i topline. Obnova tvrđave sv. Nikole bit će jako skupa, ali će Šibeniku, zajedno sa ostale tri tvrđave, u turističkom smislu dati jednu sasvim novu dimenziju. Upis sv. Nikole na listu zaštićene svjetske baštine pri UNESCO-u bi nam otvorio mnoge financijske izvore. U svakom slučaju, to je nagrada Šibeniku, ali i trajna obveza – zaključio je Danijel Mileta.
