Međunarodni dječji festival prošle subote, 21. lipnja otvoren je 54. put zaredom. Povodom svečanosti otvorenja publika je odgledala predstavu Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke ‘Pepeljuga’. Je li nam se predstava svidjela? Niti malo. Pogotovo kada se uspoređuje s lanjskim spektaklom ‘Sedmi kontinent’, napravljenim u produkciji HNK Šibenik koji je visoko podigao ljestvicu scenskog spektakla kakvog MDF zaslužuje.
Otvorenje ovogodišnjeg MDF-a bilo je, zapravo stvarni odraz stanja u kojem se nalazi festival. Šibenski MDF od nekadašnjeg svjetski poznatog festivala postao je tek blijedi lokalni odraz koji još primjećuju samo Šibenčani. A, i oni sve manje. S ovim se, nimalo ne skrivajući svoj stav, slaže i šibenski gradonačelnik Željko Burić.
FESTIVAL LOKALIZIRAN
– Slažem se s činjenicom da je, za razliku od nekadašnjeg svjetskog renomea, posljednjih godina MDF ‘lokaliziran’ samo na šibenskom području. Trebamo biti realni jer jedino tako možemo riješiti problem. Razgovarao sam o MDF-u s ministricom kulture Andreom Zlatar Violić i u svim točkama smo se složili oko toga što trebamo napraviti. Zajednički nazivnik je prije svega novi iskorak – kaže Burić. Iskorak se mora napraviti ka osuvremenjivanju, nastavlja, jer festival konačno mora početi hodati usporedo s trenutkom u kojem živimo. U protivnom će, drži gradonačelnik, postati neprepoznatljiv. Naravno, kaže, da će to tražiti i organizacijske promjene, prije svega njegovo izvlačenje iz kazališta i organizacija u samostalnu instituciju, te ekipiranje ljudima koji će festival voditi. Osim što je programski okopnio, po prvi put u povijesti MDF-a dogodilo se da organizatorima nije bila važna pažnja medija koji su se sami nudili za medijsko pokroviteljstvo manifestacije, ali su bivali odbijeni. Nekada svešibenski projekt, naime, koji su zdušno iz godine u godinu pratili lokalni mediji, a redovito i nacionalni, dodijelio je pravo medijskog pokroviteljstva samo trima medijima iz Šibenika – internet portalu ŠibenikIN, Radio Ritmu te TV Šibenik, dok su svi ostali, Šibenski list i Šibenski tjednik kao dvije jedine lokalne tiskovine, Šibenski portal i Mok, kao dva lokalna portala, te Radio Šibenik kao radio s najdužom tradicijom u gradu koji je, uzgred rečeno, u suvlasništvu Grada Šibenika, organizatora festivala, nisu bili dovoljno ‘prikladni’ da budu festivalski medijski pokrovitelji. Da ova medijska selekcija u trenucima kad MDF bilježi svoje najgore dane bude još i gora, o dodjeli pokroviteljstva odlučivao je tek – honorarac. Marko Podrug kao honorarni suradnik MDF-a na funkciji urednika festivalskog biltena, na naš upit zašto je napravljena selekcija, umjesto da sama direkcija svim medijima ponudi pokroviteljstvo, odgovara:
– Ja sam tako odlučio!
HONORARNO ISKUSTVO
Vjerojatno je to prvi put u povijesti festivala da honorarac odlučuje o njegovoj medijskoj promidžbi vodeći se, nota bene, isključivo osobnim stajalištima. Treba ovdje kazati kako su Šibenski tjednik i Šibenski portal zahtjev za medijskim pokroviteljstvom MDF-a, na mail v.d. ravnateljice HNK Šibenik Maje Trlaje poslali prije punih šest mjeseci. Violeta Blatančić iz marketinga Šibenskog tjednika i Šibenskog portala u više je navrata kontaktirala gospođicu Trlaju, no nije je uspjela dobiti. Na koncu, kada ju je konačno dobila i pitala što je sa zahtjevom za medijsko pokroviteljstvo, ravnateljica ju je uputila na Podruga. Honorarac Podrug se najprije pravdao da mail nije dobio, a kad ga je Trlaja nazvala i podsjetila kako mu je mailove proslijedila, tada je ‘odrezao’ da se on odlučio na spomenute medije i sve ostale isključio je iz medijske priče MDF-a. Umjesto da se gnušamo zbog načina na koji pojedinac, vođen sitnim strastima, važan šibenski projekt može pretvoriti u svoju osobnu stvar, donijet ćemo još i stručno mišljenje o tome koliko je kvalitetno odrađena promocija MDF-a.
– Izgleda pomalo nevjerojatno da u 2014. godini, kad se svaka budala razbacuje pojmovima kao što su brendiranje ili vizualni identitet, i ulaže u pakiranja i vizuale za promociju kojekakvih proizvoda na desetke tisuća eura, MDF postavlja obojanu skelu na ulaz u kalelargu, vješa plastične, socijalne zastavice, objavljuje plakate i vizuale rađene u Paintu. Nažalost, nitko izvan Šibenika više ne zna da festival postoji, da se može doći i pogledati ili sudjelovati u njemu. Je li se itko iz festivalske direkcije sjetio organizirati smještaj u paketu s ulaznicama i radionicama za djecu, a roditeljima ponuditi dodatne sadržaje? Je li se itko sjetio pozvati nekog diplomata koji bi predstavio svoju zemlju na MDF-u i usput doveo par čartera klinaca? Sve ovo su pitanja koja moraju biti odgovorena prije nego što uopće počnemo razmišljati o revitalizaciji ove manifestacije – smatra Marko Barišić, direktor Kocke d.o.o., agencije za izdavaštvo, dizajn i marketing.
