Do prije nekoliko dana bili smo svjedoci prikupljanja potipsa za referendum protiv izdvajanja pomoćnih poslova u javnom i državnom sektoru outsorcinga. Vjerujem da se 450 tisuća potpisnika neće složiti sa mnom, ali ja to očito gledam drugim pogledom. Naime, u Hrvatskoj je, čini se, postao pravi hit izabrati temu, skupljati potpise s ciljem referenduma. Mnogi će reći da je to izravna demokracija, ali zar trebamo baciti novih 60 milijuna kuna? Zar nemamo dovoljno projekata u ladici, nezavršenih cesta, neizgrađenih škola i slično? Vjerujem da su mnogi potpisali za predmetni referendum, a da nisu ni bili svjesni što potpisuju.
KAMPANJA SINDIKATA
Sindikati su imali vrhunsku kampanju u kojoj su igrali na sentimente – žele izdvojiti pomoćno osoblje, podijeliti otkaze, uzesti državne poslove i slično. U Hrvatskoj su ovaj put svi dežurni dušobrižnici šutjeli. Nitko im se nije nešto naročito suprostavio, nisu imali nikakve opcije koje bi jasno pokazale da nitko ne odvaja pomoćne poslove s ciljem davanja otkaza i slično i da je takve stvari moguće regulirati i drugim opcijama, a ne nužno zabranama. Sindikate razumijem, vjerujem da svako toliko trebaju određene akcije kako bi i sebi i svojim članovima opravdali postojanje, članarine i sve ostalo. I mogu razumjeti dio ljudi koji je zaposlen u pomoćnim poslovima u državnim i javnim tvrtkama, ali ipak, čini mi se kao da nitko nije svjestan da država više nema odakle sve to plaćati.
ŠTO JE S NEZAPOSLENIMA
Pitam se kako se nitko nije sjetio 450 tisuća nezaposlenih i što bi oni dali da su u bilo kojoj opciji zaposleni. Zašto sindikalisti ne skupljaju potpise za njih? Jesmo li svjesni da sve pomoćno osoblje u školama, vrtićima, zdravstvu ima redovitu plaću, da im se plaća svaka prekovremnea minuta, a kamoli sat, da imaju uredi godišnji odmor, bolovanje? I pitam se imaju li to i pomoćno i glavno osoblje mnogih trgovačkih lanaca.
