PRIJE 45 godina Patricia Krenwinkel sudjelovala je u jednoj od najzloglasnijih serija ubojstava u povijesti SAD-a.
8. kolovoza 1969. prema instrukcijama Charlesa Mansona Krenwinkel je, s još troje drugih članova Mansonova kulta “Obitelj”, sudjelovala u ubojstvu glumice Sharon Tate, koja je bila trudna, i četvero drugih ljudi koji su se u trenutku ubojstva našli u kući koju je Tate dijelila sa svojim suprugom Romanom Polanskim u blizini Beverly Hillsa.
Brutalna ubojstva i krvave poruke
Krenwinkel, koja je tada imala 21 godinu, izbola je Abigail Folger, bogatu nasljednicu, tako brutalno da je policija mislila da je njezina spavaćica originalno bila crvene, a ne bijele boje. Iduće večeri Krenwinkel je ponovo sudjelovala u ubojstvu, kad je pomogla izmasakrirati vlasnike dućana Lena i Rosemary La Biancu u Los Felizu, predgrađu Los Angelesa. Nakon toga na zidu je krvlju napisala “smrt svinjama”, što je bio dio Mansonova plana da ubojstva pripiše Afroamerikancima i prikaže ih kao rasistički čin, početak rasističkog rata za koji je vjerovao da je neizbježan.
Krenwinkel i još dvije djevojke iz Obitelji osuđene su na smrt, kao i Manson, ali svima im je kazna promijenjena u doživotnu kad je SAD zabranio smrtnu kaznu ’70-ih. Krenwinkel je trenutno najdugovječnija zatvorenica u Kaliforniji i ovog je tjedna dala prvi intervju pred kamerama u posljednjih 20 godina.
U razgovoru s filmašicom Olivijom Klaus za dokumentarac “Moj život nakon Mansona”, 66-godišnja Krenwinkel kazala je da se priključila Obitelji i sudjelovala u “grozomornim” ubojstvima zato što je bila “kukavica”.
“Samo sam željela da me netko voli”
“Željela sam osjetiti da je nekom stalo do mene jer to nikad nisam ni od koga osjetila u svom životu. Odustajući i odlazeći s Mansonom ustvari sam odbacivala ostatak života. Neopisivo velik broj života je razoren zbog puta destrukcije kojem sam ja bila dio, a sve polazi od tako jednostavne stvari kao što je želja za tim da te netko voli”, kazala je.
Klaus je za New York Times napisala da je Krenwinkel desetljeća u zatvoru provodila “boreći se da bi pomirila dva dijela svog života: 21-godišnju djevojku koja je počinila zločine da bi je prihvatio čovjek kojeg je voljela i odraslu ženu koja svaki dan živi progonjena beskrajnom patnjom koju je uzrokovala”.
Ubojstva Tate-LaBianca mnogi su vidjeli kako mračan svršetak kulturalnih i društvenih previranja u ’60-ima. Nezaposleni kriminalac i pjevač-tekstopisac Manson imao je smisao za manipulaciju koji je možda pokupio iz scijentologije i knjige Dalea Carnegiea “Make Friends and Influence People”, ali svijet je doživljavao kroz izopačeno tumačenje albuma Beatlesa “White Album”, piše Independent.
“Nije bilo ništa mistično u Mansonu”
Manson je Obitelji kazao da je na pomolu apokaliptični rasni rat koji će potaknuti događaj koji je nazvao “Helter Skelter”, prema pjesme Lennona i McCartneyja. James Guinn, autor nedavno objavljene Mansonove biografije, tvrdi da su se događaji iz kolovoza 1969. godine mogli zbiti samo tada, u tom desetljeću.
“Nije bilo ništa mistično niti herojski u Charlieju – on je bio oportunistički sociopat. Nemirne ’60-e nisu stvorile Charlieja, ali zbog njih je on mogao procvati. Uvijek je bio krivi čovjek na pravom mjestu u pravo vrijeme”, napisao je.
Patricia Krenwinkel iduće saslušanje za uvjetnu kaznu ima 2018. godine. Jedna od druge dvije žene koje su s njom osuđene 1971. godine, Susan Atkins, preminula je od raka u zatvoru 2009. godine. Drugoj, 63-godišnjoj Leslie Van Houten, prošle je godine uvjetna odbijena 20. put.
Obitelji žrtava još uvijek se protive puštanju Mansonovih sljedbenika na slobodu. Kad je Bruceu Davisu, još jednom bivšem članu Obitelji i osuđenom ubojici, uvjetna odobrena 2012. godine, guverner Kalifornije Jerry Brown poništio je odluku suda. Manson je sam kazao da bi ionako radije ostao u zatvoru. Kako god bilo, iduće saslušanje zakazano mu je tek za 2027., kad će, ako to doživi, imati 92 godine.
