Odmah na početku, stvarno, ali zbilja stvarno odavno nisam gledao tako dobar film iz novije produkcije, irski Calvary snimljen je 2014. godine, i ne sjećam se u zadnjih pet godina filma koji me više zakucao za ekran, te na kraju filma u tolikoj mjeri natjerao na razmišljanje.
Dakle, imamo istu ekipu kao i u odličnom The Guard, istog redatelja i scenarista John Michaela McDonagha, izvrsnog Brendana Gleeseona, te također i isto ili jako slično mjesto radnje, nekakvu pripizdinu na zapadu Irske.
Radnja kreće ovako, sam početak zbilja mogu napisati, neće biti spojlera, ako se tako može učiniti.
Dakle, Brendan Gleeson je svećenik u tom malom selu, na nedjeljnoj ispovjedi jedna muška osoba kaže mu da će ga ubiti sljedeće nedjelje na plaži, kako bi se osvetio crkvi u kompletu, jer ga je kao malog seksualno iskorištavao jedan loš svećenik. Gleeson zna tko je taj čovjek, ali mu tajna ispovjedi zabranjuje da ga prijavi policiji. Kad ga pita zašto baš želi ubiti njega, ispovjednik odgovara da ne bi bilo efektno ubiti lošeg svećenika, da to neće tako odjeknuti kao kad se ubije jedan dobri. I tu kreće priča, u idućih sedam dana upoznajemo cijelu paletu raznoraznih likova, njihove osobne frustracije i perverzije, tako dobro napisane likove i izvrsne dijaloge zbilja davno nisam gledao. Ono što cijelo vrijeme povećava dojam je to što gledatelj pokušava pogoditi koji je od njih zaprijetio Gleesonu, što nikako nije lako za pogoditi, svatko od njih mogao bi biti taj potencijalni ubojica. A Gleeson zna tko je taj, ali ponaša se kao da je sve normalno. Dalje o radnji neću pričati.
Uglavnom, film je izvrsna kombinacija drame i crnog humora, ama baš svaki lik, a ima ih dosta, je izvrsno okarakteriziran u kratko vrijeme koje dobije na filmu, a atmosfera je nekako tjeskobna, crna i beznadna. Ustvari, jedino je Gleeson totalno pozitivan lik, lik koji je spreman na sebe preuzeti odgovornost i krivnju za osobne probleme svoje pastve. Ekipa je ista kao i u The Guard, ali Calvary je puno ozbiljniji film, presjek društva koje sve više gubi moralne vrijednosti. Kritika je kapitalizma, crkve, beskičmenjaštva, sve bi se to dalo primijeniti i na Hrvatsku. A o Gleesonu ne treba trošiti riječi, njega bi mogao gledati po cijele dane.
