Studentski centar u Šibeniku danas skrbi o oko 900 studenata šibenskog Veleučilišta, koje je i njegov osnivač. Na čelu centra, nakon mandata u fotelji direktora TEF-a došao je Krešimir Šakić. Centar upravo provodi radove na uređenju studentske menze na Trgu Andrije Hebranga, ali pripremaju se i još neki projekti.
Radovi na uređenju studentske menze traju nešto više od mjesec dana. Napreduju li prema planu i kada bi trebali biti gotovi?
Dio građevinskih radova je započeo, zasad se odvija prema planu. Ti radovi bi trebali biti gotovi do kraja rujna. Riječ je o prvoj fazi koja obuhvaća građevinske zahvate, nakon čega slijedi opremanje restorana opremom i inventarom. Za taj dio projekta natječaj je upravo u tijeku, otvorene su ponude i sad se izrađuje zapisnik o ocjeni ponude i odabira ponuđača. Nakon toga slijedi sklapanje ugovora s najpovoljnijim ponuđačem za opremanje restorana. Ukoliko ponude budu prihvatljive i ne bude žalbi, to bi se trebalo poklopiti sa završetkom građevinskih radova, što je u planu krajem rujna. Negdje krajem listopada ili kroz studeni mogli bi očekivati otvaranje restorana. Ipak, zbog činjenice da kao investitor ne kontroliramo potpuno sve faktore, već ih je dio uvjetovan zakonskom procedurom, eventualnim žalbama ponuđača i ažurnošću izvođača, ne bih želio najavljivati neke konkretne datume. U svakom slučaju, otvorenje bi trebalo biti kroz jesen, a do tada će studenti s početkom akademske godine, kao i lani, imati osiguranu prehranu u drugom restoranu s kojim će Ministarstvo sklopiti ugovor. Onog trenutka kada restoran bude potpuno gotov, dobit će mogućnost prehrane, na novoj, za njih povoljnijoj, lokaciji. Također, moj pristup cijelom projektu je bio da je važnije da se sve napravi onako kako treba, da restoran dobro izgleda i bude kvalitetan, nego da cijelu priču isforsiramo 15 dana ranije.
DO 300 OBROKA DNEVNO
Je li poznato koliko će studenata hraniti šibenska menza?
Takve je prognoze nezahvalno davati prije nego se počne s radom. Šibenik trenutno ima oko 900 redovnih studenata. Prema iskustvima ostalih studentskih centara dnevni broj obroka u restoranima se kreće oko 30 posto od ukupnog broja studenata, pa računamo s nekih 250 do 300 obroka dnevno, uz dodatnu ponudu prehrambenih proizvoda, poput mlijeka, jogurta, pudinga i slično.
Kako će funkcionirati sustav studentske prehrane? Putem ‘iksica’ ili na neki drugi način? Te, možete li pojasniti kredite koji će studentima biti dostupni na mjesečnoj bazi?
To je sistem koji je jedinstven u cijeloj Hrvatskoj, pa se po tome nećemo razlikovati od ostalih gradova. Subvencije se evidentiraju i prate korištenjem ‘iksica’. Studenti sukladno svom statusu studiranja i mjestu boravka dobivaju određeni kredit s kojim mogu raspolagati i koristiti u određenoj dinamici za jela koja žele dok ga ne potroše.
Hoćete li uvesti praksu kakvu imaju, recimo, zagrebačke menze da i obični građani, bez ‘iksica’ i subvencija, mogu doći i objedovati u studentskom restoranu?
Nama je želja i namjera da tako bude. To će prvenstveno ovisiti o samom prostoru i broju studenata koji koriste usluge restorana. Prioritet je osiguravanje prehrane studentima. Ukoliko kapaciteti dozvole, a ja očekujem da će tako biti, restoran će biti otvoren i za druge građane, naravno, s nešto drugačijim cijenama koje ne uključuju državne subvencije. Očekujem da će se određeni dio usluga moći ponuditi i građanima.
S koliko posto Studenski centar sufinancira studentske obroke i kolika će biti prosječna cijena studentskih obroka?
Obroke ne sufinancira SC, nego Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, a SC je samo pružatelj usluga. Ekonomska cijena menija je 22,6 kuna, od čega studenti plaćaju 6 kuna, a ostatak subvencionira Ministarstvo. U ponudi će biti i pojedinačnih jela, čije se cijene kreću od 10 do 20 kuna, a studentima će, ovisno o vrsti jela, biti subvencionirano između 50 i 71 posto.
Koliko će puta dnevno menza kuhati studentima?
Namjeravamo krenuti s ručkom i večerom, s tim da još razmišljamo o uvođenju doručka. Naravno, sve će se prilagođavati potrebama i interesu studenata koje ćemo procjenjivati dijelom kroz ankete, a najviše kroz sam rad restorana. U svakom slučaju, rad restorana će se prilagoditi njihovom ritmu i dinamici. Prvotna je ideja da se obroci nude dva puta dnevno, a u međuvremenu će se tamo moći popiti piće ili pojesti nekakav ‘snack’ obrok, kupiti topli sendvič, krafna, puding i slično. Ako bude interesa, ponudu ćemo širiti i obrnuto, vidimo li da nema interesa za neki obrok ili proizvod, on će se ukinuti.
SC Šibenik brine i o studentskom domu na Šubićevcu. Koliko je smještajnih jedinica u domu, je li to dovoljno za Šibenik ili ćete morati razmišljati o proširenju kapaciteta?
U domu postoji oko 80 ležajeva u 40 soba. U ovom trenutku, ta se brojka otprilike poklapa s interesom studenata. Upravo je u tijeku natječaj za prijem u dom i broj pristiglih prijava nešto je malo iznad kapaciteta s kojima raspolažemo tako da vjerujemo da će većina studenata koji su zainteresirani i koji su predali ispravnu dokumentaciju biti smještena u domu. Ovog momenta, na ovoj razini i s ovim brojem studenata nema potrebe za povećavanjem kapaciteta. Što će vrijeme donijeti, vidjeti će se. Ja se nadam da će razvoj visokog školstva u Šibeniku ići u tom smjeru da će jednog dana ovaj dom postati premali da bi zadovoljio potrebe šibenskih studenata.
PREDNJAČIMO STANDARDOM
Koliko se naplaćuje mjesečno korištenje doma, te kako stojimo s tom cijenom usporedimo li je s cijenama na razini Hrvatske?
Cijena doma koja se naplaćuje studentima iznosi 600 kuna, s tim da još 105 kuna subvencionira Ministarstvo. Radi se o prosječnoj cijeni na razini Hrvatske, ali u obzir treba uzeti i činjenicu da je šibenski studentski dom, u usporedbi s nekim drugim domovima, ipak na jednoj višoj razini standarda. Imamo nekoliko apartmana, a ostale su sobe dvokrevetne, svaka ima svoju kupaonicu i balkon. Dom je relativno nov, tako da mislim da se radi o dosta dobrom odnosu cijene i kvalitete studentskog smještaja.
Tijekom ljetnih mjeseci studentski je dom ranije bio pretvaran u svojevrstan hostel. Imate li i dalje tu praksu najma? Te, kakve turističke rezultate ostvarujete u smještaju?
I ove godine radimo kao hostel. Prema podacima koje dosad imamo, mislim da će ova godina biti nešto lošija što se prometa tiče od lanjske, ali pad ne bi trebao biti značajan. Jednim dijelom rezultati su lošiji zbog općenito slabijeg početka turističke sezone, a mislim da se u Šibeniku ove godine ipak najviše osjeti nedostatak Terranea čiji su posjetitelji bili redoviti gosti hostela protekle dvije-tri godine. Time smo izgubili desetak dana u kojima je hostel bio stalno pun, što će se zasigurno osjetiti na rezultatima. Gubitak Terranea u određenoj mjeri kompenziraju neki drugi festivali, ali se ipak primjećuje da ga nema.
Kada ste preuzeli ovu funkciju, kao jedan od svojih planova spominjali ste i osnivanje studentske turističke agencije. Jeste li nešto napravili po tom pitanju i hoće li se ona povezivati s hostelom?
Agencija je samo dio jedne šire ideje, a to je da SC bude ustanova koja će studentima omogućiti da, uz studiranje, ili zarade džeparac ili se kroz praksu približe poslovima za koje se obrazuju. Prvi korak koji smo na tom polju napravili je da smo, u suradnji s kolegijem marketinga na Veleučilištu, kroz ovo proljeće proveli projekt kojim smo studentima dali zadatak osmišljavanja ideja za naziv i vizualni identitet hostela. Oni su hostel trebali marketinški obraditi i moram priznati da sam bio ugodno iznenađen radovima. Bilo je dosta dobrih ideja, a sad ćemo ih nastojati iskoristiti i razraditi te do iduće jeseni pokušati bolje tržišno pozicionirati hostel. Trebao bi dobiti ime, te određenu vizualnu prepoznatljivost kako bismo s njima nastupili na tržištu. Idući bi korak moglo biti poticanje osnivanja putničke agencije koja bi se bavila dijelom punjenjem hostela, dijelom punjenjem nekih drugih kapaciteta u gradu, ali njena prvenstvena uloga ne bi bila ostvarivanje dobiti, već da studentima omogući susret s praktičnim aspektima njihovog obrazovanja. Naravno, ako financijski rezultati budu pozitivni, studenti bi ostvarili i određene prihode. Naglasak na ovaj projekt će se staviti kada se uhoda restoran koji u ovom trenutku ipak predstavlja najveću potrebu na području studentskog standarda u Šibeniku. Studentski natječaj o brendiranju hostela bio mi je vrlo zanimljivo iskustvo i sigurno ćemo nešto na tom polju napraviti i dogodine. Agencija kao sama agencija nije najvažnija, već je zanimljiva kao način da se otvore mogućnosti kroz koje će se studenti moći susresti s praksom onoga za što se obrazuju. Agencija je pri tome samo jedna od ideja.
ŠTO JE S KAMPUSOM
Što je s planovima o budućem kampusu na Palacinama, tko će njime upravljati kad se objekti urede?
To vam ne znam odgovoriti. Što se tiče same investicije, njezin bi nositelj trebalo biti Ministarstvo, što je uobičajena praksa. U većini gradova kampusima upravljaju studentski centri. Zbog prirode djelatnosti koju obavljaju takvo što je logično. Međutim, mislim da se taj projekt još uvijek nije približilo svojoj realizaciji. Potrebno je osigurati investiciju, izvesti radove, a onda je tek na redu razmišljanje o upravljanju. Meni je logično da kampusom, jednom kad se izgradi, upravlja Studentski centar, no to je ipak odluka koju će donijeti investitor i osnivač.
SC se mora spremiti i za budući studij energetike u Šibeniku koji bi, uz sve odgode, konačno trebao startati na jesen dogodine. Jeste li spremni za prihvat novih studenata?
Nas po tom pitanju nitko nije kontaktirao, a koliko raspolažem s informacijama iz medija, mislim da studij energetike sigurno neće startati ove jeseni. Upisi nisu obavljeni. Šibenskom SC-u osnivač je Veleučilište u Šibeniku, a dovođenje studenata novih studija predmet je dogovora Veleučilišta i nove visokoškolske ustanove, pri čemu se moraju uskladiti njihovi odnosi. Naravno, s tehničke strane to je nešto što SC može odraditi, ali je prije toga potrebno posložiti priču između našeg osnivača i budućih visokoškolskih ustanova. U svakom slučaju, mislim da to nije priča koja će se ove jeseni pokrenuti, a hoće li se pokrenuti iduće, ne znam. Nadam se da hoće.
Iako se stvari po pitanju života studenata u Šibeniku kreću na bolje, još smo daleko od studentskog grada. Po vašem mišljenju, što nam nedostaje kako bismo postali sličniji, recimo, Splitu?
Na to ću vam pokušati odgovoriti pričom koju sam jednom prilikom čuo. Navodno je Amerikanac svojevremeno pitao Engleza kako to on ima tako dobar i zelen travnjak i što radi da ga takvim učini. Englez odgovara: ‘Pa ništa posebno… Samo ga kosim dva puta mjesečno i zalijevam svako jutro.’ Amerikanac se začudi i kaže kako i on radi isto, ali opet mu travnjak nije tako lijep, na što mu Englez dobaci: ‘Da, samo to treba raditi 400 godina’. Eto, to je otprilike poanta. Mislim da nam treba tradicija, treba nam vrijeme, treba nam strpljenje i naravno, rad na razvoju visokog školstva u Šibeniku. Čuda se ne mogu očekivati i ništa se neće dogoditi preko noći jer je nemoguće sustići nekog tko ima 50 godina studentske tradicije u pet ili deset godina. Treba razvijati svoje kadrove, formirati zanimljive studijske programe koji će privući studente i angažirati kvalitetne predavače, i čekati da takav rad da rezultate. Vrijeme se ne nikada ne može preskočiti, pa tako ni u ovom slučaju.
