HOUSE OF PAIN: U Šibenik na tetoviranje dolaze Talijani, Belgijanci i čitava Skandinavija

Prije točno deset godina şvim Šibenčanima svoja vrata otvorio je House of Pain, prvi Tattoo centar u Šibeniku. Do tada, u našim krajevima jednu prilično egzotičnu disciplinu zapisivanja životnih uspomena po svom tijelu, rezerviranu do tada uglavnom za pomorce, vojnike ili one koji bi na određeni period zaglavili iza rešetaka, vlasnik studija Boris Levin učinio je lakše dostupnom, društveno prihvatljivom, zanimljivom i prilično popularnom širem broju naših sugrađana. Povijest tetoviranja ne može se precizno odrediti, no sudeći prema duboko ukorjenjenoj tradiciji tetoviranja u različitim civilizacijama, Maori, Japanci, Indijanci i određena plemena u Africi, smatra se kako se radi o više stoljeća dugom običaju i ne uvijek istog značenja. Tijelo se ukrašavalo iz religijskih, ritualnih ili estetskih razloga, a najčešće zbog označavanja pripadnosti određenom plemenu ili statusu unutar plemena. Isti obrazac danas, kao dokaz pripadnost, preuzele su ulične bande manje više u cijelom svijetu, posebno SAD-u i Japanu, a označavajući svoju religijsku pripadnost, za vrijeme turske dominacije na našim prostorima, Hrvati u šibenskom i sinjskom zaleđu te BiH, tetovirali su križeve i križićima ukrašene ornamente kao dokaz pripadnosti katoličkoj vjeri. Danas je tetoviranje, kao uostalom i piercing, prilično raširen društveno-kulturološki fenomen i neovisno o spolu, dobi ili društvenom statusu, sve više osoba se odlučuje za neki oblik ukrašavanja tijela. Potvrđuje nam to i Boris Levin, čije je dvadesetogodišnje iskustvo 1999. godine nagrađeno prvim mjestom na europskom natjecanju u kategoriji crno-bijela tetovaža, a čije ‘radove’ i piercinge nosi veliki broj Šibenčana i Šibenčanki, i valjda jednako toliko, ako ne i više, turista koji posjete njegov studio, od kojih se neki vrate i više puta.
-Nema tu više nikakvih pravila. Tetoviraju se podjednako i žene i muškarci. U Šibeniku se po tom pitanju puno stvari promijenilo pa se u ovih deset godina koliko sam u Šibeniku jako puno Šibenčanki odlučilo za tetoviranje i piercing. Nema naravno ni pravila koji dio tijela se želi oslikati ili staviti piercing. Nekada su se više tetovirali muškarci, no danas je situacija takva da je općenito sve veći broj žena koje se odluče nečim oslikati ili ukrasiti svoje tijelo. Koji put su to sasvim male stvari, poput imena ili nekakvog znaka, a ponekad veći i zahtjevniji radovi za koje treba i nekoliko dana kako bi se vjerno prikazali svi detalji – kaže Boris.
Iako u katalogu posjeduje veliku zbirku određenih predložaka i slika, Boris ne skriva kako mu je ipak najdraže ako mu dođete sa svojom idejom.
-Meni je najlakše ako se odlučite izabrati neku od skica iz kataloga. Međutim, najdraže mi je napraviti nešto prema vašoj zamisli jer na taj način nosite nešto svoje što nitko nema i što prvenstveno vama znači najviše. Ne mora to biti ništa spektakularno, ali je svakako originalno i samo vaše – kaže Boris.
No, ni danas nije rijetkost doživjeti da se u studio ‘zaluta’ bez ikakve ideje i čvrste odluke o tetoviranju. Boris je najčešće skeptičan prema takvim ljudima i tek ako se vrate ponovo, ukrašavanje može početi.
-Pa dogodi se i danas da mi u studio dođe netko i kaže: ‘Ja bi se tetovira’. Dobro, kažem ja: ‘A šta bi tetovira?’. ‘Pa ne znam’ – kaže on. ‘A dobro, imaš tu katalog pa pogledaj. A jel znaš di bi se tetovira?’ pitam, a on kaže da isto ne zna. Onda se dogovorimo da koji dan razmisli, pa ako se baš toliko želi tetovirati možemo krenuti raditi. Meni je ustvari svejedno, ali postoji jedna uzrečica koja kaže: ‘Tetovaža je bolna, skupa i traje cijeli život’. Toga se uvijek držim, i važno je da i oni koji se žele tetovirati shvate isto – kaže Boris.

A tetovirati možete sve i svašta. Od najdražeg kućnog ljubimca, horoskopskog znaka, cvijeta, lubanje, gitare, bubnjeva, omiljenog lika iz crtića do apstrakcije u Borisu najdražoj crno-bijeloj varijanti ili u boji, sasvim je svejedno. Vrelo ideja je i doslovno nepresušno, samo da vam kasnije ne bude žao.
-Jedno vrijeme dosta popularno je bilo pisanje imena ili poruka kineskim slovima, a dosta česti su i tribalni znakovi što može biti popularno jedno vrijeme pa vam kasnije dosadi. Meni je osobno najdraže raditi portrete i igrati se sa osjenčavanjem. Upravo ovih dana bi trebao početi raditi lik Al Pacina iz filma Scarface, i jedva čekam da počnem. To je stvarno nešto što volim – kaže Boris.
Iako je se od prije nekoliko mjeseci House of Pain nalazi na novoj lokaciji Boris ima stalne mušterije, bilo domaće ili strane, kojima ni ova sitna promjena nije poremetila planove i želju za prvom, drugom ili bilo kojom po redu tetovažom.
-Ma nas ljudi uvijek pronađu. Uglavnom se radi o preporukama jer o tetovažama se ipak razgovara i svaki tattoo majstor ima svoju reputaciju. Često nam se dogodi da nam i par godina zaredom dolaze ljudi iz Italije, Belgije, Švedske, i po njihovim preporukama dolaze i njihovi prijatelji. Posebno iz skandinavskih zemalja gdje je cijena tetoviranja i pet-šest puta skuplja u odnosu na nas. Evo baš prije nekoliko dana najavilo se sedam Norvežana koji će u listopadu doći u Šibenik samo da bi se tetovirali. Njima je jefinije doći u Šibenik, tetovirati se i vratiti nazad, nego to napraviti u Norveškoj – kaže Boris.
A osim profesionalnosti i kvalitete, postoji i još jedan dobar razlog zašto je House of Pain mjesto koje ćete sa zadovoljstvom napustiti, možda se i vratiti, i društvu pokazati i pohvaliti se svojim umjetničkim djelom.
-House of Pain je najveći lanac studija za tetoviranje u cijelom svijetu, a u dvanaest zemalja ima preko pedeset centara za piercing i tetoviranje. Od Švedske, Norveške, Danske, Finske, Islanda, Švicarske, Italije, Njemačke, Portugala, pa do Brazila, Tajlanda i ovog u Šibeniku, jedinog u Hrvatskoj. Nije baš jednostavno otvoriti House of Pain studio, a ja sam ovaj nakon završene škole tetoviranja u Izraelu, otvaranja salona u Tel Avivu, pa preseljenja u Švedsku i otvaranja House of Pain studija u Falunu baš iz Švedske prebacio u Šibenik – govori nam na kraju Boris po kojega su, prije subotnjeg ručka, došli supruga Martina, šestogodišnja kćer Nelli i novopridošli kućni ljubimac, pitbull Odin, dar londonskih tattoo prijatelja za deseti rođendan House of Pain studija u Šibeniku.