Od starih Latina, vjerujem svi možemo naučiti: „Repetitio mater studiorum“ (ponavljanje je majka znaja) I ako sam u jednom svom osvrtu, djelom o ovome pisao, smatram da bi to i ovdje trebalo ponoviti, kako bi iz toga ponovno, oni koji to hoće, mogli naučiti.
Stari indijanski narodi bili su mudri i pametni te su nam iz svoga izobilja mudrosti ostavili mudre izreke koje se odnose na čovjeka i njegov život. Ovdje donosimo jednu njihovu izreku: „Da bi mogao donijeti ispravan sud o nekome i procijenio ga moraš hodati u njegovim mokasinama mjesec dana.”
Biblija (Božja riječ) sveta knjiga Židova i kršćana, koju poznaju i prihvaćaju i drugi ljudi dobre volje upozorava nas o opasnosti predrasuda, krivih sudova i interpretacija koji dovode do krivih mišljenja, zaključaka i osuda. O tome nam najbolje svjedoče evanđelja.
Lako je osuditi drugoga, donijeti krivi sud o njemu i interpretirati ga iz svoga kuta i perspektive, no je li to dobro, točno i istinito, pridonosili li to izgradnji ili pak narušava čovjeka i odnose među ljudima kao da mnoge danas nije briga, stoga je sve manje odgovornosti za izgovorenu riječ te uslijed toga u javnom, političkom i medijskom prostoru sve je više generaliziranja, krivih, neistinitih, ponekad i zlonamjernih interpretacija za koje nitko ne preuzima odgovornost i ne odgovara.
Svjedoci smo da se u našem društvu, posebno je to vidljivo u medijima (kolumne, komentari, tekstovi I portali,), na društvenim mrežama i u nastupima, svakodnevno donose „same interpretacije” pogleda na stanje i društvo u kojem živimo. U svojoj knjizi: Nevjera i vjera u četiri oka, Maske bogova u svijetlu vječne mladosti Božjeg lica, Glas Koncila, Zagreb 2012. prof. Tonči Matulić s pravom o ovom fenomenu piše:
„Da je sve istodobno postalo dijete i prljava voda pogoduje samo interpretacijama. (…) Interpretacija je postala sve i sve je isporučeno na milosti nemilost političkim, stranačkim, sektaškim i ideološkim interpretacijama. (…) Neprekinute interpretacije samoobmanutih interpretatora služe dvjema glavnim svrhama koje ovise o osobama i okolnostima. Prva svrha jest dnevnopolitička manipulacija radi zavaravanja političkoga protivnika, pa ako ustreba, sve do njegove moralne diskvalifikacije. Ta vještina nije nova, nego je stara koliko i javna politika. (…) Druga svrha je (ne)svjesno pokazivanje solipsističke elokvencije i erudicije s mnoštvom ispraznih riječi i fraza koje ne kažu ama baš ništa o samoj stvari, nego samo sve kažu o onome tko govori – ljubim svoju sliku.” (str. 62-64.)
Ovih dana u Šibeniku i na FALIŠ-u je gostovala benediktinska redovnica iz Barcelone s. Teresa Forcades. Najavu njezina gostovanja i sudjelovanja na Festivalu, boravak u Šibeniku, susrete s ljudima, njezina stajališta, razmišljanja, predavanje i intervjue za elektroničke i tiskane medije, mnogi koji su sve to pratili i bili uključeni: najavili su, doživjeli su, čuli, interpretirali i komentirali na svoj način.
Što je tu istina, tko je u pravu, čije su interpretacije točne, je li se iza svega ovoga kriju manipulacije i nepoštene nakane ili se istinski nastojalo ostvariti susret i dijalog,???
Tko je sestra Teresa Forcades? Može li netko u Hrvatskoj sa sigurnošću, istinito, bez krivih sudova i interpretacija odgovoriti na ovo pitanje?
Je li se netko zapitao, s druge strane, zna li sestra Teresa što je Hrvatska i prilike u njoj? Poznaje li dovoljno stanje u društvu i Crkvi u Hrvatskoj. Poznaje li ono što su hrvatski narod, društvo i Crkva prošli u komunizmu, domovinskom ratu i tranziciji, te ono što i kako danas žive?. Razumjeli li povijesne okolnosti, prošlost i probleme u Hrvatskoj koji još i danas iz toga proizlaze i nisu prevladani i riješeni? Je li Hrvatska „ljevica“ i „desnica“ ono što je lijevi i desni politički i ideološki spektar u svijetu, Europi i Španjolskoj? Ovo se ne smije zanemariti i izostaviti ako se o njoj želi raspravljati.
Je li moguće “odvojiti” Teresu Forcades na kako je neki prikazuju: „ljevičarku“, „ikonu europske ljevice“ „feministkinju“ „radikalnu kritičarku kapitalizma“ „zagovarateljicu na neovisnost Katalonije, „pobornicu propitivanja katoličkog nauka u područjima morala – pobačaj, spolnosti (homoseksualnost) i dogmatskog područja – uloga žene u Crkvi“ i nju kao ženu, katolkinju, sestru redovnicu sa redovničkim zavjetima i pravilima, teologinju koja nastoji pojašnjavati i propitivati teološki nauk, ujedno ostajući vjerna dužnosti poslušnosti Crkvenom učiteljstvu u pitanjima vjere i morala kako je i sama izrekla: „Katolička Crkva, za razliku od drugih Crkvi, ima i naučiteljsku funkciju kojoj je na čelu papa, odgovoran za osiguravanje autentičnosti tumačenja i primjene poruka Svetog pisma. Tu funkciju treba poštovati svaki kršteni katolik, a posebno teolozi….“?
Može li i smije li ona ovako i na ovakav način govoriti? Tko joj to smije dopustiti i dozvoliti, a tko joj to može i treba zabraniti?
Tko od nas na ova pitanja može odgovoriti?
Na ova pitanja u svome životu, pretpostavljam, svakoga dana u svojoj savjesti, odgovara Teresa Forcades, a vjerojatno su s ovim upoznati i o ovome vode računa njezini redovnički poglavari i Učiteljstvo Crkve koje ima ulogu čuvati cjeloviti katolički poklad vjere i morala.
Što je u Šibeniku i za posjeta Hrvatskoj rekla Teresa Forcades? Neki su kao što sam prethodno kazao to mogli vidjeti i čuti u medijima te čitati u novinama i na portalima,. Drugi su to doživjeli u osobnom susretu s njom i čuli na njezinu predavanju. Za jedne su njezina stajališta „lijeva i radikalna“ – odnos prema kapitalizmu i teologija oslobođenja, za druge su „liberalna“ te „protivna i suprotna učenjima Katoličke crkve“ – odnos prema moralnim i dogmatskim pitanjima.
Što će nakon njezina odlaska od njezinih riječi ostati? Hoće li se s njezinim izjavama i stajalištima netko složiti ili odbaciti ih, ovisiti će prvenstveno od svakoga pojedinca, njegova uvjerenja i savjesti.
Na završetku Fališa sestra Teresa je imala predavanje pod nazivom: „Etika i kapitalizam“ to je ono što je napisano i može se vidjeti na španjolskom jeziku.
Kako sam i osobno bio dionikom susreta sa sestrom Teresom Forcades za posjeta Šibeniku i razgovora s njom, ujedno i sudionik dijaloških i pluralističkih raspravama na Fališu koje su se vodile nakon nekih predavanja koja su bila tematski vezana na odnose prema religiji i Crkvi, vođen kršćanskom ljubavlju i poštovanjem prema svakoj ljudskoj osobi, u ovom slučaju katoličke redovnice, svojom savješću i intelektualnim poštenjem, smatrao sam ovdje iznijeti ovaj svoj osvrt (neki će i ovo vidjeti kao jednu od interpretacija – stavljam svakome na izbor i slobodu.)
Na kraju ću završiti na tragu sestre Terese. Prema kršćanskoj tradiciji, iz koje oboje dolazimo, dodao bih i Božjoj objavi i Pismu, koje držim svetim i nadahnutim, čovjek je stvoren na sliku Božju i ima nepovredivo ljudsko dostojanstvo koje treba uvijek poštivati i braniti.
Sloboda, dostojanstvo i ljubav su čovjekov najveći dar koji proizlaze iz Presvetog Trojstva na čiju smo sliku stvoreni.
Sestra Teresa je govoreći u svome predavanju o slobodi spomenula tri citata slobode: „Moja sloboda završava, tamo gdje počinje sloboda drugoga“, „Neću biti slobodna dok svi ne budu slobodni“ – anarhistički pojam slobode, te na kraju citat Rose Luxemburg,“Sloboda je sloboda drugoga da misli drugačije“.
I ako je spomenula da postoji, poštujući njezino pravo i slobodu, trebalo bi nju pitati zašto nije spomenula i kršćanski pojam slobode.
Nadam se da će sestra Teresa poštivati i moju slobodu i dopustiti mi da ovdje na kraju spomenem i kršćanski pojam slobode.
Kršćanska sloboda u isto vrijeme je sloboda od zakona i sloboda za Krista, a konkretno se očituje i živi u kršćanskom životu kao: sloboda od grijeha za milost; sloboda od smrti za život i sloboda od tijela za život po Duhu.
Vođen i nadahnut slobodom u Kristu, uvijek ću nastojati „ljubiti Krista u bratu čovjeku“. Poštivati njegov život i ljudsko dostojanstvo od prirodnog začeća do naravne smrti i uvažavati njegovu različitost.
Pokazivati mu ljubav služeći u Crkvi prema evanđeoskom načelu: „što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće“.(Mt 25.40)
Izgrađivati Božje kraljevstvo ljubavi, istine, mira i pravde i tako s drugim ljudima – kako je davno to naglasio, na Fališu nekoliko puta spomenuti, naš cjenjeni i ugledni redovnik, svećenik i teolog, blage uspomene, Janko Šagi Bunić – ići „prema civilizaciji ljubavi“.
PIŠE: Don Franjo Glasnović
IZVOR: Župa Vodice
