Prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe do 14. listopada u Šibensko-kninskoj županiji FINA-i je podnijelo 295 poslovnih subjekata s ukupnim dugom od preko 1.7 milijardi kuna. Podsjetimo, prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ista se sklapa ukoliko poslovni subjekt nastalu nelikvidnost, odnosno insolventnost ne uspije riješiti mjerama financijskog restrukturiranja izvan postupka predstečajne nagodbe, a kako bi oštećeni vjerovnici osigurali povrat barem dijela duga.
Tvrtke koje su trenutno u postupku predstečajne nagodbe zapošljavaju ukupno 925 radnika. Od 295 ukupno zaprimljenih prijedloga u županiji do danas ih je riješeno 261, dok ih je 34 trenutno u radu, odnosno postupak predstečajne nagodbe još uvijek traje. Nakon prihvaćanja plana financijskog restrukturiranja, dužnik trgovačkom sudu mora podnijeti prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe, što je, prema FINA-inim podacima, u županiji napravilo ukupno 68 dužnika. Koliko je spomenutim subjektima pomogao postupak predstečajne nagodbe ne zna se točno, budući da FINA ne raspolaže podatkom koliko dužnika nakon sklapanja nagodbe i dalje uredno posluje.
Osim toga, sam postupak predstečajne nagodbe kritiziran je zbog činjenice da je trenutno postavljen tako da se može varati, iako svojevrsne gospodarske logike za njezino postojanje ima, jer bi trebala omogućiti normalan nastavak poslovanja, vjerovnicima naplatu barem dijela duga i očuvanje radnih mjesta. Naime, u postupku kojeg vodi FINA vjerovnici se međusobno dogovaraju o reprogramu duga, odnosno o tome koliki će iznos biti otpisan. I u tome ne bi bilo ništa sporno, da se različitim malverzacijama tvrke kćeri zadužene tvrtke ne predstavljaju kao dužnici. Ako uz pomoć tih ‘povezanih’ tvrtki uspije sakupiti 75 posto glasova vjerovnika (odnosno ako dug prema njima prelazi 50 posto), zadužena tvrtka može se lako riješiti većine dugova prema vjerovnicima kojima uistinu duguje.
SLUČAJ NCP-a
Takav se scenarij dogodio i s NCP – Remontnim brodogradilištem u Šibeniku vlasnika Gorana Prgina. Od ukupno 233 milijuna kuna duga, Prginova druga tvrtka NCP grupa i ostala ‘povezana društva’ u predstečajnoj nagodbi su, nakon banaka, upisala najveća potraživanja od otprilike 45 milijuna kuna. NCP Grupa time je postala drugi po redu najveći vjerovnik te je imala ključnu ulogu u rezanju dugova prema ostalim vjerovnicima. Dug Remontnog brodogradilišta u postupku dogovora srezan je s 233 na 165,7 milijuna kuna, odnosno za gotovo 68 milijuna kuna, od čega su javne institucije, dakle radi se u konačnici o novcu poreznih obveznika, Prginu otpisale gotovo 24 milijuna kuna. Sjetite se toga svaki put kada vam HEP pošalje opomenu pred ovrhu radi nekoliko stotina kuna duga. Predstečajna je nagodba sklopljena 8. studenog prošle godine pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, da bi samo nekoliko mjeseci kasnije računi tvrtke ponovno bili u blokadi, što je značilo kako nije, niti može otplaćivati dug prema dogovorenom planu.
U međuvremenu je, točnije u travnju ove godine, i druga tvrtka iz NCP carstva, NCP Brodoservis d.o.o., sklopila predstečajnu nagodbu, a do danas FINA-i nije dostavljeno niti jedno kvartalno izvješće o provedbi financijskog restrukturiranja. Međutim, nakon izglasavanja izmjena i dopuna Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, nedostavljanje izvještaja više se ne tretira kao prekršaj pa NCP Brodoservis zbog toga nije sankcioniran.
Istovremeno, dakle u trenutku kada NCP nije niti približno vratio dug svojim vjerovnicima, NCP postaje većinskim vlasnikom Županijskog radio Šibenika, a Goran Prgin privatno gradi skupocjenu vilu uz more. Naravno, NCP – Remontno brodogradilište i NCP Brodoservis kao društva s ograničenom odgovornošću nemaju nikakve veze s privatnom imovinom vlasnika, ali se postavlja pitanje moralne odgovornosti povlačenja takvih poteza u vremenima sveopće krize.
SVRHA PREDSTEČAJNIH NAGODBI
Otvoreno ostaje i pitanje koja je točno svrha predstečajnih nagodbi osim otpisa milijunskih dugova uz blagoslov države ako se njome ne rješava ništa – poslovanje nije stabilizirano, dugovi se ne vraćaju prema planu, a upitan je i argument očuvanja radnih mjesta, budući da su u brojnim slučajevima zbog predstečajne nagodbe ugrožena radna mjesta zaposlenih u tvrtkama vjerovnicima koje se ne uspijevaju naplatiti.
S druge strane, mogli bi se tu pronaći i slučajevi izravnog kršenja Ustava, koji bi trebao biti iznad svih ostalih zakona. Naime, ustavom je zajamčeno pravo vlasništva, ali isto tako stoji i da vlasništvo obvezuje, te da su nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni pridonositi općem dobru. Koliko se općem dobru doprinosi putem predstečajnih nagodbi upitno je, ali nije upitno da pridonosi dobru onih spretnijih vlasnika tvrtki koji koriste dobro poznate ‘rupe’ u zakonu kako bi oštetili društvo zbog vlastite koristi.
U slučaju nepoštivanja obveza utvrđenih predstečajnom nagodbom ona ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene u postupku predstečajne nagodbe, pa oni od FINA-e mogu zatražiti izravnu naplatu novčane tražbine i stvar se vraća na početak.
