Šibenski Caritas već godinama surađuje s njemačkom udrugom Sofia koja mlade ljude šalje u brojne svjetske zemlje kako bi volontirali. Svake godine posredstvom udruge Caritas šibenske nadbiskupije ugosti jednog volontera koji u Šibeniku provede godinu dana, a Sofijinih volontera ima po cijelome svijetu: od Tanzanije i Nigerije, preko Indije, Brazila i Bolivije do brojnih europskih zemalja.
Ravnatelj šibenskog Caritasa Miljenko Jukić objasnio nam je kako ove godine volontera nemaju, ali kako će suradnju s udrugom nastaviti dogodine. Naime, u sklopu programa primili su mladića koji je, iz osobnih razloga, odlučio prekinuti boravak u Šibeniku i vratiti se kući.
POZITIVNO ISKUSTVO
Međutim, Šibenik i iskustvo rada u Caritasu mnogim su volonterima koji su svoju jednogodišnju avanturu već odradili ostali u lijepom sjećanju pa se rado vraćaju, makar i na odmor. Jedna od njih je i Judith Mark, koja je u šibenskom Caritasu volontirala 2010. godine, a u Šibeniku se trenutno nalazi na godišnjem odmoru. Otkako se vratila u Njemačku završila je školovanje za defektologa, a ‘friško’ je zaposlena u jednom domu za starije i nemoćne. O svom iskustvu volontiranja u Šibeniku ima samo riječi hvale.
– Nakon završene gimnazije, nisam znala što bih dalje. Na internetu sam pronašla oglas udruge kojim pozivaju mlade ljude na volontiranje i svidjela mi se ideja da negdje idem, da upoznam različite ljude i kulturu drugačiju od moje, pa sam im se javila. Prije negoli smo otputovali, pohađala sam pripremni seminar kojeg organiziraju. Prije polaska možeš izraziti svoje želje za mjestom gdje bi volontirao, ali u principu udruga šalje volontere tamo gdje su potrebni. Ja sam sama došla u Hrvatsku, dok su, primjerice, moji kolege koji su putovali u Boliviju išli u grupama po deset ljudi – priča Judith o početku svog volonterskog iskustva u Hrvatskoj koje joj je, kaže, pomoglo i prilikom traženja posla u Njemačkoj, budući da ga je mogla navesti u životopisu.
Njezin bi tipični radni dan započeo dolaskom u prostorije Caritasa oko 8 ujutro, a uz smijeh prepričava kako bi prvo popila kavu, a zatim odrađivala sve radne zadatke koje bi pred nju stavili. Radila je u uredu, javljala se na telefon, čuvala djecu u prihvatilištu, igrala se s njima, a jednom je dečku pomagala pri učenju i rješavanju domaćih zadaća.
– Sve što je trebalo, ja sam radila. Radila sam u uredu s socijalnom radnicom Ninom Živković, a nakon četiri mjeseca počela sam se javljati na telefon. To je za mene u početku bilo teško jer nisam baš razumjela jezik. Mogla sam reći samo: ‘Caritas, izvolite… Samo trenutak’ i proslijediti poziv – smije se Judith.
Danas da je čujete kako priča hrvatski, ne biste pomislili kako je kod nas provela samo godinu dana, i to prije tri godine. Jezik je savladala uz pomoć profesorice njemačkog Davorke Kedžo, kod koje je tri mjeseca išla na satove. Priznaje kako joj je to ujedno bio i najteži dio volontiranja. Osim jezika, priznaje da joj je teško pala i šibenska zima.
– Nema nikog na ulicama, sve je zatvoreno i grad spava, što je za mene bio šok, pitala sam se gdje su svi ti ljudi – priznaje Judith.
ŠIBENSKA OPUŠTENOST
Dodaje kako joj je sviđa šibenska opuštenost i flaksibilnost koju je doživjela kroz činjenicu da nitko nije histerizirao ako bi malo zakasnila na posao ili dogovor, a primijetila je i da Šibenčani itekako žive prema svojoj egidi: pomalo.
Za Hrvatsku je danas vežu prijateljstva koja je ostvarila tijekom svog boravka u Šibeniku. Stoga svake godine tu provede svoj godišnji odmor. Nada se kako bi iduće godine umjesto tjedan dana, mogla u Šibeniku provesti dva tjedna.
– Budući da sam živjela tu, upoznala sam kulturu, jezik, ljude i stekla puno prijateljica kojima se mogu javiti kada dođem i to mi je super. Nadam se da ću iduće godine doći na dva tjedna ako budem imala vremena, a ne jedan kao do sada. Super je što tu mogu doživjeti nešto drukčije od njemačke svakodnevice – kaže volonterka.
Svim mladim ljudima preporučuje volontiranje u inozemstvu ako im se pruži prilika.
– Ne moraju to biti daleke zemlje. I u Europi postoje države u kojima možeš puno toga naučiti, za sebe i o sebi. Ako si socijalan čovjek koji voli raditi s ljudima, to je prilika koja se ne propušta – zaključuje simpatična Judith i dodaje kako biskupija u Trieru provodi program Reverse koji omogućuje volonterima drugih zemalja da rade u Njemačkoj.
