Domaća kazališna kuća produkcijski se dokazala, uzela ambiciozan tekst za otvaranje nove sezone, režije se uhvatila već dokazana Nenni Delmestre, dobili smo Arhimedov zakon.
I dobili smo predstavu koja je, pred ne prepunim kazalištem, htjela reći puno. U zadnje vrijeme aktualna tema pedofilije, oko koje se vrti cijela radnja i zaplet predstave (rasplet ostaje visiti u zraku, kako tko ga shvati, na kraju je pedofilija došla u drugi plan).
Uz nju su izronili problemi otuđenosti ljudske rase. Svi su si dobri, rade skupa, šale se, žale se. Kad ih pitaš da li znaju išta o osobi s kojom godinu dana rade, zapravo ne znaju ništa. Eto druge poruke.
Pa problemi globalnog sela u ovom slučaju svedenog na bazen i samo četiri osobe. Pa homofobija, predrasude, majke koje su ostale bez djece… Sve je to servirano na pladnju, ali na kraju ne baš toliko uvjerljivo završava, ne bi tražili repete, kao da glumci nisu imali dovoljno snage za iznijeti tekst.
Tekst i režija odlično su zamišljeni, svako ponavljanje scene u vidu flashbacka, prekidanja radnje, pa nastavljanja, trebalo je dovesti do razine više gledateljevu pažnju. Dobili smo i golu mušku stražnjicu, ne znam je li to prva u šibenskom kazalištu. (nije bilo dozvoljeno fotografiranje)
Zaključak, isplati se pogledati, tekst kao stvoren za glumačke bravure. S ispravnim moralnim porukama, makar na prvu. Glumci solidni.
