U Hrvatskoj je službeno započela kampanja za predsjedničke izbore. Iako je više službenih kandidata, jedan je i naš šibenski, budimo realni, mediji i javnost su već izabrali kandidate koji idu u drugi krug. I dok slušam njihovu kampanju, ne mogu se ne zapitati gdje su im programi. Da li je itko od tih pretendiranih kandidata iznio realan i prihvatljiv program? Jasno da predsjednik nema veliki utjecaj za izlazak Hrvatske iz opće krize i recesije u kojoj se nalazimo, ali ja još uvijek vjerujem u čuda i vjerujem da bilo koji od predsjedničkih kandidata može oko sebe okupiti tim uspješnih ljudi koji znaju kako Hrvatsku izvući iz ove krize u kojoj se nalazimo.
VUKOVARA SE SJETE JEDNOM GODIŠNJE
Počinjem se pitati zar je moguće da smo mi jedina zemlja u Europi koja ne zna kako izaći iz ove krize. Kod nas nema sukoba oko načina vođenja zemlje, nema sukoba oko gospodarskih programa, kod nas se dvoje vodećih kandidata sukobljavaju oko stvari koje smo trebali davno ostaviti u svojoj prošlosti. I s poštovanjem i pijetetom se odnositi prema stradalnicima Domovinskog rata. Ne mogu dok ovo pišem ne spomenuti Vukovar. Grad kojeg se premijer, predsjednik, kandidati i ini sjete jednom godišnje. Ove godine su svi pokazali dostojanstvo spram žrtvi Vukovara, ali vjerujte, ti ljudi trebaju svaki dan posao,obveze, razvoj vlastitog života da mogu prihvatiti vlastitu prošlost i naučiti živjeti s njom. I dok se naši kandidati prepiru, šutke nam zajednički prodaju priču, s nadom da će upravo on pobijediti, te tako sebi i svom timu osigurati mirne četiri godine. Hoćemo li to šutke prihvatiti ili ćemo nešto promijeniti, pokazat ce nam vrijeme, a do tada ćemo svi skupa sjediti i prigovarati.
