Iako se za anoreksiju uobičajeno misli da je bolest modernog doba, opisi poremećaja u prehrani pronađeni su u davnim egipatskim hijeroglifima, perzijskim manuskriptima i kineskim papirusima. Doktor Richard Morton još je 1689. opisao anoreksiju u europskoj medicinskoj literaturi, a zapisao je da ju uzrokuju ‘tuga i tjeskoba’. Tijekom vremena smatrana je i oblikom tuberkuloze, pa i poremećajem razine hormona. Tek se tridesetih godina prošlog stoljeća o poremećajima hranjena počinje govoriti kao o zasebnom kliničkom entitetu.
MANJE OD 4 POSTO OBOLJELIH SE LIJEČI
Procjenjuje se da u Hrvatskoj od ovog poremećaja boluje oko 40 tisuća ljudi, a manje od četiri posto ih se liječi. Karakteriziraju je tjelesna težina smanjena za 15 posto ili više u odnosu na očekivanu za dob i visinu, intenzivan strah od debljanja, poremećaj održavanja tjelesne težine, te odsutnost normalnog menstrualnog ciklusa kod žena. Anoreksija je bolest koja ostavlja mnogobrojne negativne posljedice po zdravlje, koje, u najgorem slučaju, mogu biti i smrtonosne. Najranjivija skupina su mlade žene: čak devedeset posto oboljelih su djevojke u dobi od 12 do 25 godina, ali oboljeti mogu i mladi muškarci.
U Šibensko-kninskoj županiji ne vodi se statistika o broju slučajeva anoreksije, ali dr. Vlatka Novak kaže kako im se obraćaju ljudi koji kod svoje djece primijete poremećaj u prehrani.
RODITELJI REAGIRAJU NA VRIJEME
– Imamo djece, djevojčica pa čak i dečkića, u osnovnoj školi koji imaju poremećaj u prehrani u smislu odbijanja hrane, gubitka težine… Na svu sreću, roditelji reagiraju na vrijeme i tada se mogu poduzeti određene mjere. Ponekad ti poremećaji ne moraju završiti anoreksijom, već postoje određeni emocionalni problemi, gubitak apetita, a ponekad je riječ o tjelesnim smetnjama koje se dijagnostičkom obradom otkriju i riješe i bude sve u redu – priča dr. Novak.
Objašnjava kako su najranjivija skupina adolescenti jer su oni u fazi emocionalnog, psihološkog i fizičkog sazrijevanja. Doba adolescencije burno je doba u kojem dolazi do promjena u fizičkom izgledu i psihičkom statusu takvih osoba.
– One se često osjećaju nesigurno, nemaju povjerenja u sebe, nisu zadovoljne vlastitim tijelom, jako im je stalo do mišljenja okoline i ne žele od okoline biti kritizirani. Na jedan način prestaju voljeti sebe. Ne cijene se, nemaju dovoljno samopoštovanja niti sigurnosti. Željeli bi izgledati ljepše u svojim očima, a mršavost im je paralela za ljepotu. No, i kada su mršavi, imaju iskrivljenu predodžbu doživljaja svog tijela. Čak i kada su ekstremno mršavi, pa i životno ugroženi, sebe mogu doživljavati debelima i nastojati gubiti na težini – kaže dr. Novak.
LIJEČENJE JE DUGOTRAJNO I NEIZVJESNO
Liječenje je, napominje, dugotrajno, a takve osobe se u određenim stresnim situacijama ponovno mogu vratiti u svoj osnovni mehanizam ponašanja vezan uz odbijanje hrane, ili, ukoliko se radi o bulimiji, kompulzivnog prejedanja i povraćanja. Proces se sastoji od liječenja fizičke komponente bolesti, a usporedno s tim kreće psihički oporavak.
– Ponekad je potrebna hospitalizacija, ukoliko je došlo do značajnog gubitka tjelesne težine koji vitalno ugrožava pacijenta. Budući da se uglavnom radi o adolescentima, ne hospitalizira ih se kod nas u Šibeniku, jer mi imamo odjel samo za punoljetne osobe, nego ih šaljemo u Zagreb na liječenje kako bi se fizički oporavili. Za vrijeme fizičkog oporavka vode se razgovori sa psihijatrima i psiholozima kako bi se pokušalo doći do suštine stvari, odnosno zbog čega se ta mlada osoba okrenula protiv sebe i postala na jedan način sama sebi neprijatelj. Liječenje traje vrlo dugo, a ovisi o strukturi osobe, o njezinoj motivaciji, spremnosti da se promjene, ali i podršci obitelji – objašnjava dr. Novak.
Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji specijalizirana ustanova za liječenje anoreksije u kojoj bi se oboljeli mogli liječiti, iako su pojedine udruge iskazale inicijativu za njezinim pokretanjem.
Dr. Novak potvrđuje kako je jedan od faktora koji utječe na razmišljanje mladih ljudi, pa i pojavu anoreksije, predodžba moderne ljepote koju nameću mediji i standardi ljepote u modnoj industriji.
– U modnoj industriji biti što mršaviji znači biti i što ljepši. Mladi su ljudi svakodnevno suočeni s televizijom, internetom, vole pratiti modu i lijepo izgledati i misle da mogu izgledati kao manekenke, među kojima je, moram priznati, veliki dio anoreksičnih – zaključuje.
