Draga braćo i sestre u Bogu-Božiću !
Božić,
Bog se zaputio ljudima u susret. Najprije u jedno srce, majčinsko, Marijino. U jedno srce očinsko, Josipovo. U srce jedne obitelji, Nazaretske, jednoga naroda, Izraelskoga. Zaputio se da u njima susretne i dotakne i zagrli sve ljude, sve obitelji, sve narode zemlje, za sva vremena, zauvijek. Zaputio se da u svim ljudima „miljenicima njegovim“ zasja izvorni sjaj „slike Božje“, na koju je Bog stvorio i stvara svakoga čovjeka, kroz ljubav očinsku i majčinsku. Zaputio se da svi oni koji ga susretnu i prime, postanu „djeca Božja“. Zaputio se i još uvijek putuje.
I ove godine dolazi u susret najprije našim srcima, svakome čovjeku osobno. Dolazi našim obiteljima, narodu, svemu svijetu. On je naša Božićna radost.
Božić,
Bog se „uputio“, utjelovio se i postao čovjekom. Rodio se i nastanio među nama. U špilji kamenoj, u jaslama na slami, siromašan da donese bogatstvo. U noći zvjezdanoj da bude „svjetlo svijeta“. Na pašnjacima gdje su pastiri čuvali svoja stada, da bude „dobar pastir“. Među vinogradima, da bude „trs a mi loze njegove“.
Za njega i njegovu obitelj „ne bijaše mjesta u svratištima betlehemskim ni u palačama jeruzalemskim“. A On je htio biti jednak svima, na popisu stanovnika zemlje. Upisan u carske knjige, kao svi podanici zemaljskih vladara i moćnika. Htio je podijeliti sudbinu malih i velikih, siromašnih i bogatih, slobodnih i zasužnjenih. I svima biti bliz, prijatelj i brat. Da se sa svakim može susresti izbliza, iskreno, oči u oči, srcem u srce. Da svatko može osjetiti dah njegove blizine, otkucaje njegova srca, iskrenost njegove ljubavi, njegovu darežljivost i predanje i dar „života u izobilju“ koga je donio od Oca, da ga svima s ljubavlju pokloni.
Božić,
Bog putuje u susretu s nama, s nama u zagrljaju, u ljubavi Božanskoj kojoj nema kraja. Upravo je to prva i najveća njegova Božićna želja i molba i čežnja, za kojom On od početka „svom dušom čezne“. „Ostanite u mojoj ljubavi“, poručuje nam. „Njegova se ljubav razlijeva u našim srcima“. Teče od jaslica do križa, od groba do uskrsnuća. Teče našim životima, našim obiteljima, poviješću našega naroda, teče s oltara njegove Crkve vjekovima. Teče ,,u sve dane do svršetka svijeta“. A s njom svim ljudima i narodima na zemlji teče pravi mir, teče istinska radost. Ima smisla živjeti !
Božić-Bog je opet došao. „Nemojmo se bojati otvoriti Kristu sva vrata“ svoga života, svojih obitelji. Vrata radosti i muka svoga naroda, svoje domovine, svojih gradova i sela…“Otvorimo mu sve granice i zidove koje nas suprotstavljaju i dijele. Sve gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, civilizacije i razvoja… Jer nije moguće misliti da se može razriješiti ili riješiti pitanje o čovjeku ako se zaobiđe pitanje o Bogu koji je radi nas ljudi postao čovjekom.“ (Sv. Ivan Pavao II.)
Dopustimo da se u svima nama i među nama, dogodi Božićni susret s Bogom koji nam dolazi. Ne tek usput, ne negdje izvan života, nego uživo, jer se tek u takvom susretu život ispunja svjetlošću u kojoj se možemo prepoznati međusobno, u kojoj možemo razlučiti dobro od zloga, istinu od laži i zajedno s njime i uz njegovu milost sigurno ići kroz sve izazove i bespuća života. I unatoč svemu, biti sretni.
Braćo i sestre,
Neka Vas sve ovaj Božićni blagdanski susret sa živim Bogom ispuni vjerom, radošću i dobrotom. S tom željom i molitvom svima vam nazivam: Sretan Božić i s njime sretna vam Nova Godina 2015.
Vaš biskup +Ante
