Stotinjak njemačkih tenkova napada jednog američkog, koji je odlučio, na nagovor vođe posade, malo prolunjati po neprijateljskom teritoriju i pobiti sve naciste na koje naiđe, a njemački tenkovi u borbi li ga puše i puše. Nema zajebancije kad je vođa posade Brad Pitt glavom i bradom, koji svojom pojavom, afektacijom i facijalnim grimasama sve više podsjeća na Clark Gablea. I nisu tu samo brčići u pitanju, Brad se opako počeo paliti na retro. Zapravo, u ovom filmu se nije pomakao puno dalje od uloge iz Inglorius Bastardza. Tu je i Shia LeBeouf, koji s brkovima izgleda kao još veći idiot nego li inače. Ali, to filmu uopće ne smeta, dapače.
Dakle, imamo nerealne bitke, afektiranog i karikiranog Brad Pitta, svi članovi posade su mu klišej bačen na klišej, Meksikanac ne može biti veći Meksikanac od ovog u filmu, a opet, sve to skupa drži vodu. Samo što se zabave tiče, efekti su odlični, scenarij toliko plitak da gledatelj ne bi ni pomislio slučajno tražiti nekakv dublji podkontest od samog maskariranja nesretnih njemačkih vojnika.
Ali, hollywoodska herojstva su i tako i tako oduvijek besmislene priče, pa se ni Fury ne trudi biti ništa više od toga. Svi do zadnjeg, za veću žrtvu!
Pogledati u kišno nedjeljno popodne, ako volite Saving private Ryan, svidjet će vam se i Fury, iako ovaj potonji barem ne pokušava nametnuti ispraznu filozofiju.
