Vrijeme je Božića, blagdana, ali i presjedničkih izbora. Hrvatska ponovo bira svog predsjednika. Umjesto lampica, jelki i ostalog popratnog veselja koje obilježava ovaj period u godini, čini mi se da su ipak prevladali flayeri, tiskane brošure, jumbo plakati, televizijski programi su ‘izbombardirani’… Na razne propagandne načine, predsjednički kandidati zadobivanju povjerenje kod naroda. Ne bih se čudila da nam je npr. ministar Bauk (poznat po uštedi), otkrio način kako uštedjeti na kuglicama i ukrasnom nakitu ove godine, kako ne potrošiti, a uljepšati svoj dom. ‘Baukove kućne čarolije’! A, usput bi mogao i prekoriti svoga kolegu, ministra Vargu, jer nije vrijeme za odlaske na skijanje, već je vrijeme sakupljanja zaliha hrane u duplje!
RECIKLIRANJE I UŠTEDA
Sav taj silni propagandni materijal koji svaki ponaosob od potencijalnih predsjednika printa u ogromnim količinama, prije reciklaže mogao bi poslužiti kao nakit ili ukras za dom, ured, jelku, ili, na primjer, za Adventski vijenac (četiri svijeće s likovima – četiri predsjednika). Svaku nedjelju zapalimo po jednu svijeću, za svakog kandidata. Umjesto zvijezde Repatice, na vrh jelke možemo postaviti figuru Kolinde Grabar Kitarović, sredinu okitimo likom Ive Josipovića, jer na taj dio dolaze crvene lampice, a Kujundžićevim brošurama zamijenimo sve likove iz Jaslica (on je dovoljan), osim kolijevke. Nju popunimo sa Siničićem (I. V. S.). Poklone pod borom napunimo njihovim biografijama. Fali jedino Markić, a ‘to’ je šteta ne ‘objesiti’, pa može poslužiti za ‘ukras’ blagdanskog stola. Šteta o ičemu drugom razmišljati ovih blagdana, osim za koga ćemo glasovati. Mediji su totalno opsjednuti političarima, a očito je da to jedino zanima ovaj jadan izmanipuliran narod. Mediji se bave onim što narod upija, odnosno kupuje. Žutilo i politika! Među četvoricom veličanstvenih teško je odabrati, naći pravi izbor. Nije mi jasno zašto svi hrle na presjedničku poziciju, na vrh države koja je u rasulu. Da sam ja ‘netko’, osim što bih svim majkama izbrisala bore (Indexi), na predsjedničko mjesto nitko ne bi mogao zasjesti, ako ne bi imao na svom privatnom bankovnom računu barem 100 milijuna Eura, te razne vrijedne pokretnine i nekretnine. Jer takav netko barem bi u startu garantirao da mu ambicija nije osiromašenje naroda i punjenje vlastitih i džepova bliže rodbine. Nego, taj netko je ispunio svoje materijalne snove te se želi dokazati društvu svojim sposobnostima, pa kako je sebi stvorio, postoji vjerojatnost da će i nama svima pomoći. Takav sistem se i provodi u uređenim državama. A, ovi naši se natječu tko je ‘siromašniji’ i taj, nažalost, bolje prolazi kod naroda. Onoga tko biciklom ide u Sabor, ovaj narod uzdiže u nebesa. Pa, kako će nam biti dobro, kad se mi natječemo tko ima manje? Totalno poremećene vrijednosti kod nas su na snazi.
KRIVI KRITERIJI
Umjesto da se predsjednik vozi u Bentleyu i putuje privatnim avionima i da svi mi od svojih primanja možemo sebi priuštiti lagodan život, pa da svi uživamo u lijepom i bogatom društvu, naši ljudi su se počeli zadovoljavati time što nitko nema pa, eto, nisu jedini! To je najbolji put ka zločestom, pokvarenom, licemjernom, lažljivom i lošem društvu. Siromaštvo vodi do zla! Pa, vidite li što su nam svima skupa napravili? To je očiti pokazatelj bijede ovog izlaganog i opustošenog puka. Ove godine na predsjedničke izbore se htio ‘upustiti’, odnosno sakupljao je potpise da bi se mogao kandidirati, i jedan Šibenčanin. Baš sam se tada našla u điru gradom, pa sam i ja išla onom šibenskom: ‘naš čovik’. O čovjeku ništa ne znam, osim što mu poznam oba sina, koji su sasvim pristojni dečki. Na trenutak sam se ponadala da će netko novi donijeti i novog duha… Nije prošao, ali to ne znači da Šibeniku ne bi mogao pomoći, ako je voljan bio biti predsjednik puno većeg teritorija. Sigurna sam da će ga vodeći ‘prepoznati’, kao što su ‘prepoznali’ i mlade pametne ljude s kojima su se okružili i s kojima postižu sjajne rezultate. Nikad nije bilo bitnije i hitnije da se udružimo i da se napokon pokrenemo, a da partizane, ustaše, četnike, domobrane ostavimo zapisane tamo gdje im je mjesto, u povijesti. Sutra, budućnost, bolji život su ključne riječi za razradu kod svih nas! A, posla imamo.
