Kako i priliči, 2014. godinu zaključili smo rezimeom gradskih projekata u razgovoru sa šibenskim gradonačelnikom Željkom Burićem. Što je odrađeno, što je u pripremi, pročitajte u nastavku teksta.
Kad bi vas netko pitao da ocijenite svoj mandat koju biste mu ocjenu dali?
Teško mi je to reći. Uvijek ima stvari koje biste napravili drugačije, možda i bolje, ili brže. Inače sam nestrpljiv i teško prihvaćam da se stvari ne mogu odvijati nekim normalnim tempom, da se ne mogu, kako bi se reklo, lomiti preko koljena. Svi ti administrativni postupci za koje je vezan rad u gradskoj upravi izgledaju mi užasno spori. To jest moja spoznaja otkako sam u gradskoj upravi, da smo mi previše komplicirani. Da vam iskreno kažem, nisam još uspio dokučiti zašto su procedure ishođenja dozvola, definiranja nadležnosti o ostalog toliko spore. Kancelarijski, administrativni dio posla toliko je dug i težak, a dodatno ga otežava niz razgovora i pregovora koje treba obaviti. Mogu samo zamisliti kako je potencijalnim investitorima. Hoću reći da onaj postupak koji se odvije do trenutka kada objavite natječaj za neki posao, kada je za mene projekt gotov, traži strašno puno vremena i iscrpljuje čovjeka.
PREZADOVOLJAN SAM
Čime ćete zaključiti 2014. godinu? Jeste li zadovoljni rezultatima?
Rekao bih da sam prezadovoljan, ne samo ovom godinom, već našim radom od početka mandata, dakle posljednjih godinu i pol. Napravili smo sve što smo imali namjeru napraviti. No, iznad svega, posebno zadovoljstvo pričinjaju mi dvije ključne stvari. Prvo, to je odluka Senata Sveučilišta u Zagrebu kojom je blagoslov dobio postupak osnutka šibenskog dislociranog Studija energetske učinkovitosti, a vjerojatno znate da je u prosincu otvoren i natječaj za odabir izvođača radova na prvom šibenskom studiju koji će djelovati u prostorima iNavisa. Druga stvar koja me iznimno raduje jest rješenje višedesetljetnog problema za šibenski TEF koje je pronašla upravo ova gradska uprava. Nakon što smo regulirali odnose s Inom, Grad Šibenik od nedavno je jedini i stopostotni vlasnik većine prostora od 28 hektara na prostoru TEF-a.
Možemo li odmah na početku malo pojasniti situaciju oko TEF-a? Ima li kakvih novosti nakon što je sklopljen sporazum s Inom i podignut kredit za sanaciju dugovanja prema naftašu od 12,5 milijuna kuna? Javnost, naime, u posljednje vrijeme nije upoznata s aktivnostima…
Imate pravo, javnost nije upoznata, ali aktivnosti nisu stale. U ovom trenutku skinute su plombe založnog prava Ine nad svim česticama u TEF-u. U međuvremenu, obavljaju se intenzivni kontakti s različitim ministarstvima koja su vjerovnici TEF-a, a posebno s Fondom za energetsku učinkovitost kojem dugujemo oko 28 milijuna kuna. Riječ je o novcu posuđenom za čišćenje lokacije TEF-a. Dug prema Ministarstvu gospodarstva po istoj osnovi, sanacije, čišćenja i odvoženja otpada s lokacije TEF-a iznosi oko 38 milijuna kuna, i oko deset milijuna kuna iznosi potraživanje Ministarstva financija na osnovu starih dugovanja u poslovanju raznih društava povezanih s radom bivše tvornice. Ukupno, dugovanja su oko 80 milijuna kuna. Razgovore obavljamo, a dogovoreno je kako će Vlada oformiti jedan pregovarački tim u kojem će participirati svi predstavnici vjerovnika, s kojim ćemo pokušati ispregovarati problem dugovanja. Međutim, moj je stav, a tim ćemo putem i krenuti, da postojanje duga nije razlog da ne započne valorizacije zone TEF. S tim ćemo postupkom krenuti već u 2015. godini, čim završe blagdani jer više nema založnog prava, TEF je po prvi puta u vlasništvu Grada. Ispred mene se nalazi papir koji donosi terminski plan do konačnog dovođenja investitora na to područje. Počet ćemo s raspisivanjem međunarodnog javnog natječaja za to područje koji će nam pokazati što je interes međunarodnog kapitala na lokaciji, a paralelno s tim tražimo i jednog ‘developera’, čovjeka koji će razvijati čitav postupak stavljanja TEF-a u funkciju. U nekoliko smo navrata vodili razgovor o tome tko bi taj čovjek trebao biti, no u gradskoj upravi zauzeli smo stav kako će i to biti predmet natječaja, te kako se neće ad hoc odabirati takav kadar. U ovom trenutku na TEF-u, u zoni mješovite namjene, može se raditi svašta. No, mi nećemo ići na točkastu razdjelu terena. Nudit ćemo kompletnu zonu – 28 plus 20 hektara. Tih 20 hektara o kojima govorim jest teren izvan žice, na padinama Smričnjaka, a koji je također vlasništvo TEF-a, odnosno Grada.
JAVNI SADRŽAJI U TEF-U
Imate li nekakvu viziju o tome što bi trebalo biti na prostoru TEF-a?
To je teško pitanje. To će sigurno biti zone u kojoj će se dalje širiti plaža, koja će imati hotelske kapacitete, ali će imati i javnu funkciju. Ponuđač će to osmisliti i ponuditi. No, ja svakako na toj lokaciji vidim mjesto za visoko školstvo, za zone osnovnog i srednjeg školstva, te za zgrade opće i društvene zone. Činjenica je da gradu Šibeniku užasno nedostaje javnih prostora. Imamo problem s Prekršajnim sudom, Centrom za socijalni rad i ostalim javnim ustanovama. Baš zbog toga nipošto nećemo prihvatiti prijedlog da TEF bude isključivo sezonska zona koja ostatak godine neće živjeti, već ćemo inzistirati na ostalim društvenim sadržajima.
Kad očekujete da ćete s novim Vladinim timom definirati dug, te na koji bi se način on mogao rješavati?
Očekujem brz kontakt, no nećemo čekati. Ne smatram, kao što sam već rekao, da je dug prema dvama ministarstvima i Fondu kočnica u eksploataciji terena jer sad kad smo riješili problem Ine, ukupna vrijednost terena TEF-a daleko je iznad vrijednosti duga. Naravno da bismo željeli riješiti i taj problem. Varijanti je nekoliko, jedna od njih je otpis duga, što je bila jedna od mogućnosti koja se spominjala kada smo bili na razgovoru kod bivšeg ministara financija Slavka Linića, a hoće li se ona moći realizirati pokazat će pregovori.
Neki kritiziraju kako ste kada je riječ o investicijama iste sveli na nogostupe i populističke projekte, a kako se važni projekti još uvijek ne vide. Kako to komentirate?
To naprosto nije točno. Nabrojat ću sad samo projekte koji su u realizaciji. Vjerojatno smo već zaboravili da je završena ljetna pozornica na sv. Mihovilu i plaža Banj, da je ova gradska uprava završila i sama platila gotovo 29 milijuna kuna za ta dva projekta. U realizaciji je obnova tvrđave Barone, projekt rekonstrukcije križanja Ulice Stjepana Radića i Bosanske ulice ušao je u drugu fazu, gotov je natječaj za obnovu sportske dvorane, u veljači počinje gradnja čvora Meterize, a potpisan je i ugovor za izgradnju čvorova Rokići i Njivice u koje u cijelosti ulažu Hrvatske ceste, te se očekuje kako će kroz 2015. ići postupak otkupa zemljišta, a u 2016. gradnja. Iako je riječ o privatnim projektima, spomenut ću i gradnju hotela Šibenik na Kulinama, te hotela na Meduliću jer je za tako velike infrastrukturne zahvate potreban support Grada. Grad je pred potpisivanjem ugovora za idejni projekt garaže na Poljani s tri etaže i uređenja centralnog gradskog trga, završen je natječaj za gradnju prvog sveučilišnog Studija energetike koji bi trebao otvoriti dogodine pred ljeto. U međuvremenu izdana je lokacijska dozvola za sveučilišni kampus na Palacinu, teku završni radovi na vrtiću na Jamnjaku, projekt vrtića u Njivicama je završen, no nažalost, to je jedan od primjera u kojem je Grad bio prisiljen ući u pravni postupak kako bi definirao 200 metara četvornih privatnog terena koji vlasnici ne žele prodati. Dakle, da ne duljim, rekao bih da je od 20 projekata koje smo obećali građanima i koji će sigurno promijeniti budućnost Šibenika, svih 20 su u realizaciji. Na njima traju aktivnosti u različitim fazama, no na svima se radi.
PREVIŠE KOMPLICIRANI
Hoćete reći da ćete predizborni plan realizirati u posljednje dvije godine vašeg mandata?
Apsolutno.
Priznat ćete da je logično upitati zašto sve to toliko traje? Maloprije ste kazali kako je procedura koju treba ispoštovati dugotrajna, no zašto je svakoj novoj vlasti potrebno dvije godine, nekad i više da bi se vidjeli pravi efekti?
To je boljka države Hrvatske. Mi smo u tom nizu postupaka jednostavno previše komplicirani. No, dogodi se još jedna stvar – kada se ljudi nađu u poziciji da Grad od njih nešto treba, počnu se ponašati ucjenjivački, postavljati uvjete, a ja predstavljam proračun Grada Šibenika i nemam ovlasti na njih pristajati. Ako želite sve napraviti legitimno i legalno, pravne postupke morate poštovati.
Kad smo kod legitimnog, iduće pitanje odnosi se na Obonjan. Šibenski tjednik u posjedu je prijedloga ugovora i terminskog plana koji je tvrtka Šibenik projekti, jedna od tri strane potpisnice ugovora za taj otok, dostavi gradskoj upravi, a u kojem preuzimaju svu eventualnu štetu koja bi proistekla iz kršenja stavki ugovora. Zašto to niste potpisali?
Točno je, postoje pravna mišljenja koja smo dobili od nekoliko pravnih eksperata, a koja govore kako tvrtka Projekti Šibenik mogu biti ravnopravni partner i mogu nastaviti projekt Obonjan. Oni su i dostavili garancije za eventualnu štetu koja bi proistekla iz jednostranog raskidanja ugovora sa Sunčanim Hvarom, ali smo previdjeli jednu stvar – predstečajnu nagodbu Sunčanog Hvara. Dok traje pravni postupak predstečajne nagodbe ne može se vršiti nikakav drugi pravni postupak protiv te tvrtke. Tek kada završi predstečajni postupak, kada nam Sunčani Hvar ponovno postane relevantni sugovornik nastavit ćemo s njima razgovore. Osim toga, nosilac prava građenja je Obonjan rivijera, u sto postotnom vlasništvu Sunčanog Hvara, a nijedan se postupak na Obonjanu ne može započeti dok se ne razriješi pravo građenja. Moj je stav, inače, da bi bilo dobro da to bude trojni sporazum između Grada, Sunčanog Hvara i eventualno nastavljača projekta jer sve drugo tjera nas u novi natječaj. Valja voditi računa i o tome da nema nikakvog bitnog mijenjanja elemenata iz ugovora jer je svaka bitna promjena, rekao bih, kazneno djelo.
Svjesni smo svi da je Sunčani Hvar dosad bio težak sugovornik. Što ako oni nastave biti jednako ‘agilni’ u pregovorima nakon nagodbe, kako će se gradska uprava postaviti ako se opet budu oglušivali na pozive za razgovor?
To je kompleksna pravna procedura, no mi nećemo biti mirni. Ako garancije Projekata Šibenik budu dovoljno jamstvo da će Grad iz tog postupka izići bez štete, mi smo se spremni upustiti u projekt bez pristanka Sunčanog Hvara, raskinuti ugovor i krenuti u arbitražni postupak. No, tada ćemo od potencijalnog partnera tražiti garancije da potencijalni gubitak spora ne počini štetu Gradu. Treba voditi računa i o novim okolnostima koje su nedavno izišle na vidjelo, pa ćemo od novog partnera u tom slučaju tražiti i da preuzme obveze Grada Šibenika u projektu Obonjana. Prije svega, tu mislim na kredit koji je preuzeo Grad te preduvjete ulaganja koji su ugovoreni.
Je li ugovor o projektu Obonjan prema vašem mišljenju štetan, kao što se spekuliralo?
Ne, ne mislim da je štetan. Osim toga, pregledavale su ga i mjerodavne institucije pa su kazale kako nema ničeg štetnog u njemu. On je, po mom mišljenju samo bio previše ambiciozan jer očekivati da se na tako malom prostoru kao što je Obonjan uloži oko 150 milijuna eura, bez da su osigurane osnovne infrastrukturne postavke poput vode i struje, pomalo je nevjerojatan zahtjev. Nisam, osim toga, sklon niti pretjeranoj izgradnji bilo kojeg otoka na Jadranu, već mislim da sva arhitektura mora biti uklopljena u okoliš i ne ugrožavati ga.
Dakle, vi ste za redefiniranje ugovora i smanjenje obima gradnje?
Apsolutno, međutim to trebaju definirati pravne službe – kako se projekt može nastaviti, u normalnom obimu, a da pri tome ne napravite štetu.
POS I DALJE NA ČEKANJU
Javnost zanima i što je s projektom POS-a? Zašto Grad toliko čeka investitore?
Grad nikog ne čeka. Lokacijske dozvole već su dobivene, a čeka se građevinska dozvola za prva 44 stana. Ona bi bila izvađena, da nije nastao jedan manji problem – potencijalni izvođači, tvrtke Aldi i Elania, projekt su napravili vodeći se zakonima tržišta, pa su predvidjeli sve manje stanove od 44 i 45 kvadrata, na osnovu svojih prijašnjih iskustava. No, ljudi iz APN-a su kazali kako tako ne može, već kako se treba ispoštovati ono što je predmet natječaja. U natječaju su, da podsjetim, i dvosobni i trosobni stanovi. Potencijalni investitori to su prihvatili, izvršit će se korekcija projekta, sukladno natječaju i željama budućih korisnika. Kad oni to zgotove potpisat će se ugovor između APN-a i privatnog izvođača i tada Grad Šibenik može izdati građevinsku dozvolu.
Ipak, od početka ovog projekta s investitorom konstantno traju nekakve zavrzlame. Najavljivali ste početak projekta na proljeće, pa u rujnu, sad je kraj godine, a radovi još nisu krenuli. Je li Grad možda imao malo previše strpljenja u ovom slučaju?
Naravno da smo imali previše strpljenja. Međutim, tvrdim da je taj projekt vrlo dobar jer širi granice grada, a znate da je moja teza da se Šibenik mora širiti od mosta do mosta. S projektom Njivice i novim ulazom u grad, s novih 2,2 kilometra ceste prema TEF-u, s gradnjom POS-a grad počinje izlaziti na bok. To moramo činiti, a ne tražiti rješenja unutar svoje tlocrtne površine. Ta infrastruktura budućeg POS-a bila mi je interesantna i iz razloga što ona rješava probleme starog naselja Meterize, a zahtjev grada je da se cijeli sustav POS-ovih stanova spoji na istočni krak kolektora i pročistač. Dakle, nema više parcijalnih rješenja. Normalno da onaj koji investitora pokušava proći što jeftinije, a Grad da se trudi infrastrukturno odraditi što kvalitetnije. Ti su pregovori trajali, ali na kraju je izvođač pristao na sve uvjete Grada i, ponavljam, oni već imaju lokacijske dozvole.
