" "
Više

    " "

    ŠOKANTNO: Odlazak Hrvata

     

    Nitko više ne vjeruje kako je populacijski kolaps Hrvatske slučajan i kako nismo u gospodarskoj situaciji u kojoj možemo voditi brigu o strateškim pitanjima opstanka. Samo nas u Hrvatskoj uvjeravaju u model revitalizacije u kojem demografska pitanja ne mogu biti u samoj biti gospodarskog razvoja i revitalizacije

    Godinama hrvatski demografi upozoravaju stručnu, znanstvenu, političku i ukupnu javnost na demografski nestanak Hrvatske, na njezin populacijski slom, na negativnost svih demografskih procesa i struktura, na prirodni pad ukupnog broja stanovnika, na iseljavanje mladih iz Hrvatske, na neizvjesnu budućnost i na još niz drugih negativnih trendova koji već sada utječu, a u budućnosti će još i više utjecati, na ukupni razvoj i opstanak Hrvatske i Hrvata. Dižu glas, drže predavanja na stručnim i znanstvenim skupovima, vode kolegije na fakultetima na kojima studentima prenose svoje spoznaje, sutdjeluju na brojnim tribinama, okruglim stolovima, javnim predavanjima, raspravama, televizijskim i radijskim emisijama, radnim tijelima Vlade RH… i na sve moguće načine pokušavaju uvjeriti tu svekoliku javnost na okrutnu neizbježnost koja slijedi. Glas se čuje i svima odjekuje u ušima i mislima, ali taj šum kratko traje. Ponekad dan, možda dva. Kao da se izgubi u bezgraničnom moru u kojem valovi nadjačavaju brod koji odlazi i u sve neizvjesnijoj svakodnevnici koja svakim danom donosi novi problem i poteškoću. I na kraju ništa ne ostaje.
    Tema koja se izbjegava

    Demografi su napisali velik broj stručnih i znanstvenih radova, objavljuju knjige i udžbenike, trude se na svim razinama i u svakom obliku izreći svoj profesionalni stav, svoja razmišljanja, prijedloge, koncepcije, prognoze, nude modele rješavanja za Hrvatsku objektivno silno važne problematike, ne štiteći pritom ni sebe, ni sustav, a ponajmanje svoju odgovornost prema Hrvatskoj i znanosti s kojom se bave. Uvijek se potvrđuju ista razmatranja i iste hipoteze. I uvijek slijedi isto pitanje: Zašto se tako važna problematika ne razmatra ozbiljno na institucionalnoj razini, koja bi morala djelovati? Nikad nismo bili u prilici slušati negaciju svega što smo kao demografi izgovarali. Baš suprotno, uvijek se sve prihvaćalo aklamacijom pa čak i u Hrvatskom saboru, kad su se branile nacionalne koncepcije i programi demografske revitalizacije Hrvatske. Nijedna politička opcija zastupljena u Hrvatskom saboru nije nikad bila protiv naših stavova, prijedloga i rješenja. Nikada, ali ipak se ništa ne događa, gotovo se ništa ne provodi, a vrijeme prolazi i Hrvatska nepovratno nestaje pred našim očima.
    Godišnje se broj stanovnika u Hrvatskoj smanjuje za oko šesnaest tisuća ljudi. Nepovratno odlazi grad veći od Knina, veličine kao Poreč, kao Ploče, kao Čakovec, kao Samobor… I to godišnje! I nitko se ne uzbuđuje, osim nas koji se s time bavimo. Uzbuđujemo se jer znamo kako će budućnost izgledati kad se negativni procesi ubrzaju, a ima mnogo razloga zbog kojih će postati učestaliji i brži; od teške gospodarske i društvene svakodnevnice, od opće bezvoljnosti i gubitka svake nade, od odlaska mladih, do posvemašnjega gubitka identiteta. Ponekad se čini kako to nije slučajno i kako se Hrvatska danas lomi drugim načinima kad već nije početkom devedesetih slomljena vojno.
    Nestanak ljudi
    Hrvatska nestaje prirodnim putem godišnje gotovo za jedanaest tisuća osoba. Tolika je naime razlika između broja rođenih i umrlih godišnje, s jasnom naznakom svih pokazatelja kako će ta razlika s padom nataliteta samo rasti. Kad u prostoru nestaje čovjek, a u nekim će dijelovima Hrvatske (posebice pograničnim, brdsko-planinskim, izoliranim ruralnim, otočnim područjima) nestati zauvijek, nema u Hrvatskoj vapaja za time i nitko se ne uzbuđuje. Kao da smo prema ljudima drukčiji nego prema rijetkim biljkama i životinjama koje nestaju i za čiji se opstanak grozničavo borimo, udružujemo i protestiramo. Nitko se ne uzbuđuje ni zato što je rodnost u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina smanjena za više od dvadeset tisuća rođene djece godišnje. Svake godine gotovo tisuću manje rođene djece (2013. čak tisuću i osamsto djece manje) i ubrzo ćemo doći do trideset tisuća rođene djece godišnje, što će s razinom umiranja od oko pedeset tisuća osoba godišnje izrazito ubrzati izumiranje i dovesti u pitanje funkcioniranje gotovo svih sustava u zemlji: obrazovnog, mirovinskog, zdravstvenog, sustava radne snage itd. Na sve to utječe niz čimbenika, od ekonomskih parametara do društvenih vrijednosti. Svi mi to znamo, ali proces ide dalje i jedino što ne znamo kad će i gdje stati.

    Rodnost u Hrvatskoj u posljednjih je trideset godina smanjena za više od dvadeset tisuća djece godišnje. Godine 2013. rođeno je čak 1.800 djece manje nego 2012.

    Zabrinjavajuća emigracija

    Nije to jedini problem i nije baš tako nerješiv kako nam se pojašnjava iz drugih struka, koje modele opstanka, razvoja i revitalizacije u svom polju nikako ne mogu riješiti, iako su u središtu donošenja postupaka i tijeka odlučivanja. Jednako težak, ako ne i teži problem, jest vječna i trajna emigracija iz Hrvatske, ovaj put mladih, obrazovanih i reprodukcijski važnih ljudi za razvoj Hrvatske. Iseljavanje iz Hrvatske tijekom novije povijesti na naš je demografski razvoj i put ostavilo velike posljedice i tragove koji ostaju trajni. Iako znamo kako su iseljena i domicilna Hrvatska jedna Hrvatska, sudbine Hrvata po svijetu, u svom svojem idealizmu prema Hrvatskoj, ostaju zapisane samo u našim srcima. Iako znamo kako sanjaju i bude se s nadom povratka jednoga dana, taj dan nikako, a često i nikad, ne dolazi. Ni za one koji to žele, ni za one koji ih čekaju.
    Pomislili smo samo na trenutak kako će ostanak i povratak u Hrvatsku biti moguć i poželjan. Čak je i izgledalo dobro u početku punom idealizma, vjere i nade, ali nije dugo trajalo. Počelo je polako s odlascima, a onda je prije tri godine krenulo naglo, i Hrvatska prvi put nakon dvadeset godina bilježi u statističkim izvješćima negativnu vanjsku migracijsku bilancu s oko pet tisuća osoba godišnje i s registriranim odlascima na razini od petnaest tisuća osoba godišnje. To je ono što statistički znamo, a po posrednim pokazateljima i po zakonima vjerojatnosti odlazak je bitno veći. Samo u četiri posljednje godine registrirano je gotovo pedeset tisuća ljudi koji su napustili Hrvatsku. Vjerojatno se ti ljudi neće vratiti. Elementarna usporedba procjena Državnog zavoda za statistiku pet godišnjih dobnih skupina za 2013. i za 2009. potvrđuje nam koliko ljudi među nama nedostaje, a nisu umrli jer je specifična smrtnost u toj dobi zanemariva za prognoze. Gotovo svi mladi žele napustiti Hrvatsku bez nade i mogućnosti i opet se sve to mirno promatra. Glas je razuma sve tiši, a bunt sve blaži.
    Ukupna je depopulacija logična i očekivana posljedica gore navedenih procesa, ali to nije sve. Svi su hrvatski demografski pokazatelji negativni (za ekonomske već znamo i snažno ih osjećamo). Prosječna nam je starost među najvećom u Europi, prirodni pad traje već 25 godina, nedovoljna nam je reprodukcija već 50 godina, iseljavamo već stoljeće, izumiremo već 20 godina, nitko nam se ne vraća iz iseljeništva već 50 godina… I svi kažu: Već će se nešto dogoditi, kao i kroz povijest hrvatskog opstanka. No ništa se neće dogoditi bez ozbiljnih odluka jer Hrvatska nikad više neće imati fiziološki natalitet kakav je imala tijekom dugog  povijesnog razdoblja. Stoga je ovo vrijeme posebno teško, vjerojatno i najteže do sada jer Hrvatskoj prijeti supstitucija stanovništva i moguća promjena identiteta. Promjena se zapravo već događa na razini od gotovo devet tisuća ljudi godišnje. Pitanje tko nam to odlazi puno je, u ovom času, važnije od pitanja tko nam dolazi jer se dolazak kao i u svim razvijenim zemljama uvijek može planirati selektivnim useljavanjem. Problem je, međutim, odlazak, koji je sada  bitno različitog karaktera od onoga iz šezdesetih godina. Sada odlaze mladi, obrazovani, baza revitalizacije, nositelji identiteta i inovacija… budućnost Hrvatske. Odlaze mlađe obitelji s djecom, koje se najvjerojatnije nikad neće vratiti. Najviše u Njemačku, Irsku i preko velike bare, u Kanadu i SAD. Svuda gdje im se ukaže nada, a Hrvatska to ni ne broji u svojoj službenoj statistici. Oni se gotovo sigurno neće vratiti, kao naša starija generacija iz te Europe koja im je šezdesetih ponudila nadu.

    Nitko više ne vjeruje u argument kako je sve slučajno i kako nismo u gospodarskoj situaciji u kojoj možemo voditi brigu o strateškim pitanjima opstanka Hrvatske. I u kojoj su zemlji ta pitanja bila ikad pitanja isplativosti po ekonomskim mjerilima? Samo nas u Hrvatskoj uvjeravaju u model revitalizacije u kojem demografska pitanja ne mogu biti u samoj biti gospodarskog razvoja i revitalizacije. Samo se Hrvatska sa svojim ljudskim i prostornim potencijalima ne može voditi i urediti kao prelijepa mediteranska, panonska i perialpska zemlja. Samo se Hrvatska, jedina u Europi, nije oslobodila povijesnoga totalitarnog nasljeđa koje je osudila cijela Europa, i uvijek se pitamo zašto. Zato što drugi ne žele i zato što se za sve uvijek moramo izboriti sami. Tako je to bilo uvijek u povijesti i u prostoru koji su svi susjedi uvijek željeli kontrolirati, a žele i danas. Može nas obraniti samo razum, idealizam i vrijednosti koje smo nosili u sebi kad smo i stvarali današnju Hrvatsku.
    Članak objavljen u Vijenac 542 – 543, autor Stjepan Šterc

    IZVOR: Vijenac

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Do nedjelje suho, barem djelomice sunčano i toplo

    Sljedećih dana vjetrovito, ali do Uskrsa većinom suho, uz dosta sunčanog vremena, na kopnu i osjetan porast temperature zraka, zatim opet promjenjivije. Do kraja...

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana...

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na...

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati...

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...

    NAJNOVIJE

    Do nedjelje suho, barem djelomice sunčano i toplo

    Sljedećih dana vjetrovito, ali do Uskrsa većinom suho, uz dosta sunčanog vremena, na kopnu i osjetan porast temperature zraka, zatim opet promjenjivije. Do kraja...

    FOTO Na Veliki četvrtak u šibenskoj katedrali održana misa posvete ulja

    Misu posvete ulja u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, na Veliki četvrtak 28. ožujka u jutarnjim satima, predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Uz...

    Provedite dan u Azimutu! Popodne obavite ‘šoping’ na buvljaku a navečer plešite uz Ministrante

    U klubu Azimut program u petak, 29. ožujka počinje već u popodnevnim satima tradicionalnim buvljakom u 16.30 sati a potom kreće koncert riječkih Ministranata...

    Ne propustite posjetiti Prvić Luku i naučiti šivati ‘šudar’ ili izraditi svoj ‘škanjel’

    Kreativke s Prvića ovaj put osmislile su novi projekt, 'ŠUŠKA – šudari & škanjeli', podržan od Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova, koji ima...