Manje upućeni u modni svijet u Hrvata prvo što će za Tomislava Bahorića reći jest da je on sin poznatije mame, modne dizajnerice Loredane Bahorić. Međutim, Tomislav s kolekcijama dizajniram isključivo za mušku populaciju pod brendom Spirit by T.B. kotira vrlo visoko u svijetu mode, koji je posebno zaintrigirao zadnjom kampanjom ‘Silent Visitor’ u kojoj je, korištenjem ženskog modela, naglasio androgenost svojih komada odjeće.
Sam će reći da je rođeni Zagrepčanin, no da se u rodnom gradu svoje majke najbolje odmori. Šibenik je za njega definicija jednostavnosti života.
ZASAD MI IDE
Nazivaju te najpoznatijim domaćim dizajnerom muške mode, a u zadnjoj kampanji ‘Silent Visitor’ imamo ženski model u odjeći koja je namijenjena muškarcima, ali ‘s idejom da je nose žene’. Znači li to i tvoj skorašnji konkretni izlet u žensku modu, odnosno kolekciju isključivo za žene?
Ja sam dizajner muške odjeće i ne mislim to mijenjati. To je ono što najbolje radim. Pojavljivanjem ženskog modela u kampanji htio sam naglasiti androgenost odjeće jer je puno puta kupe i žene. U današnje vrijeme ne želim raditi nekakvu drastičnu razliku u samom poimanju muške, odnosno ženske odjeće. Uz muškog manekena upotrijebio sam i curu, ali ona je, ako malo bolje pogledate, odjevena u identičnu odjeću, rađenu za muškarce. Dakle, radi se o muškoj odjeći koju žene naprosto vole.
Kako je zapravo biti najpoznatiji domaći dizajner muške mode u Hrvatskoj, posebno kad je riječ o dizajneru čiji komadi u suštini jesu nosivi, ali sadrže tu jednu dozu ekstravaganacije, avangarde, a sve su to ujedno epiteti s kojima ne bismo na prvu opisali, uvjetno rečeno, hrvatskog muškarca koji se većinom percipira kao tradicionalist pa kao takav ne ostavlja dojam muškarca sklonog odjevnim kombinacijama koje nisu odijela i/ili t-shirt i hlače?
Joj, hvala na ovom ‘najbolji dizajner’, malo mi je neugodno… Da, moram priznati da nije lako raditi odjeću da bude malo drugačija, a ujedno i nosiva, i sami ste naveli kakav je prosječan hrvatski muškarac. Zapravo, kad raščlanite moje kolekcije vidite da su komadi vrlo jednostavni i pristaju svakome. Nastojim nekako uskladiti želje i ideje sa zahtjevima tržišta. Evo, zasad mi ide.
Kako opisuješ ‘svog’ muškarca, klijenta? Te, dizajniraš li imajući na umu viziju, definiciju tog muškarca ili najprije nastaju skice, odjeća koja tek potom čini čovjeka koji će je odjenuti?
Vizija je to što me pokreće. I s njom sve kreće. Imam osnovnu nit, boju, oblik, formu i na tom počinjem graditi priču. Zatim na red dolazi pronalazak materijala koji se mora savršeno uklapati u sam koncept. Naravno da u cijelom procesu imam viziju muškarca kako bi on u konačnici trebao izgledati. Je li to usko, široko, asimetrično, neporubljeno itd., o tome razmišljam u samom procesu.
Bijela, siva i crna – boje su koje se pojavljuju u tvojim kolekcijama. Bježiš li ti to od boja i zašto?
U pravu ste, to su moje boje, ali ne zato što bježim od drugih boja, nego naprosto ove boje volim. Odrastao sam u estetici monokolora i vjerojatno je djelomično i to utjecalo na moje razmišljanje u modnom smislu. Ako pogledate bilo kojeg svjetski poznatog avangardnog dizajnera, primjerice Yamamotoa, Ann Demeulmester, Commes Des Garcones, vidjet ćete da su njihove kolekcije najčešće u crnoj boji. ‘Crna je boja u kojoj je sve sadržano – početak i kraj’, rekao je Yamamoto. Moram priznati da teško mogu zamisliti svoje modele u crvenoj, žutoj, ljubičastoj, a još teže da ih takve netko kupuje.
Dizajn je, vjerojatno, nešto što se na tebe prenilo genima. U svijetu modnog dizajna pridružio si se majci Loredani Bahorić. Moram pitati je li ti to bila otegotna okolnost jer za očekivati je da si se u jednom trenutku susreo s komentarima da se ‘šlepaš’ uz majku? Ili su te odmah prihvatili kao individuu neovisno o slavnom prezimenu?
Pitanje ima dvojak odgovor, zapravo se čini na prvi pogled da obiteljski status ima puno prednosti. I ne kažem da nema, ali s druge strane, uvijek postoji element dokazivanja, uspoređivanja koji je veoma teško prevladati. Imam sreće da je kritika moje kolekcije, počevši od prve Alan Ford, fantastično prihvatila tako da mi je to dalo potreban vjetar u leđa. Naravno da mi je važno mamino mišljenje jer, u konačnici, dijelimo i atelje tako da je teško izbjeći utjecaje. Ne vidim tu ništa čudo te učim od najboljih. Stvari naprosto upijamo.
PUNJENJE BATERIJA
Kad si zadnji put bio u Šibeniku? Koliko često si ovdje?
Obožavam Šibenik, to je grad mog djetinjstva. Sve najljepše trenutke povezujem sa Šibenkom iako sam rođeni Zagrepčanin. Ah, korijeni. Jedino se tu istinski odmorim i u didinoj kući se osjećam nekako svoj. Ljeti sam obvezno dolje. Nijedna destinacija tada ne može zamijeniti Šibenik. U tome se slažem s mamom. Preko godine nerijetko ‘ukradem’ poneki vikend pa dođem. To je punjenje baterija.
Što su ti prve asocijacije na Šibenik?
Baka, koje više nema, uvijek je na prvom mjestu, susreti s obitelji i nekim meni dragim ljudima. Nadalje, more, bezbrižnost i oni trenuci kad ništa ne radiš i osjećaš se baš svoj. Privlači me taj pojam o jednostavnosti života i nekako ga povezujem sa Šibenikom. Mali grad, spor ritam, poznata lica, udaljenost od lažnog glamura, kojekakvih lobija te povratak u privatnost.
Je li realno očekivati komade tvojih kolekcija u Šibeniku nakon što ste majka i ti udružili snage u zajedničkom prostoru u Zagrebu?
Pa, rado bih to napravio, ali Zagreb ima mnogo veći krug kupaca pa to ima više smisla. U Šibeniku?! Hm… Nadam se da bi funkcioniralo. Planiram postaviti mini ljetnu kolekciju. Vidjet ćemo.
