Što znači proglasiti se kulturnim? Je li riječ o pročitanim knjigama, elokvenciji ili stilskoj, intelektualnoj eleganciji? Tim pitanjima bavi se ruski pisac Anton Pavlovič Čehov (1860-1904), u prepisci sa starijim bratom, umjetnikom Nikolajem. Pismo je napisano 1886. u Moskvi, kad je Čehov imao 26 godina i sačuvano je u zbirci ‘Pisma Antona Čehova obitelji i prijateljima’. U njemu autor opisuje svoju viziju osam vrlina ‘kulturnih’ ljudi, ističući iskrenost, altruizam i dobre navike
1. Kulturni ljudi poštuju sve ličnosti i zato su uvijek ljubazni, pažljivi i spremni činiti za druge.
2. Suosjećajni su prema svima, ne samo prema prosjacima i mačkama. Brinu i o onome što se ne vidi, i spremni su na žrtve kako bi pomogli drugima.
3. Poštuju tuđe vlasništvo i zato vraćaju svoje dugove.
4. Iskreni su i preziru laž. Ne lažu čak ni kad su sitnice u pitanju. Laž vrijeđa slušatelja i ponižava ga u očima govornika. Ne poziraju, ponašaju se isto i na ulici i u svom domu, ne prave se važni pred svojim skromnijim prijateljima. Nisu skloni blebetanju niti opterećuju druge svojim ničim izazvanim ispovijestima. Iz poštovanja prema tuđim ušima, više šute nego što pričaju.
5. Ne ponižavaju se kako bi izazvali sažaljenje. Ne igraju na kartu tuđe osjetljivosti da bi osvojili pažnju. Ne izgovaraju rečenice poput: ‘Mene nitko ne razumije’ ili ‘Nikoga nije briga za mene’. To su jeftini i vulgarni trikovi.
6. Ne pate od plitke taštine. Nije ih briga za lažne vrijednosti, poznanstva s poznatim osobama ili za to da sami budu poznati. Ako su učinili nešto bitno i društveno korisno, ne prave od toga najvažniju stvar na svijetu, i ne hvale se time da imaju pristup tamo gdje ga drugi nemaju. Zbilja talentirani ljudi se uvijek klone reklamiranja.
7. Ako imaju neki dar, poštuju ga i posvećuju mu se. Zbog tog dara žrtvuju odmor, romanse, provod, taštinu. Ponosni su na svoj dar, ali su mu i vrlo posvećeni.
8. Imaju razvijen osjećaj za lijepo, estetsko. Ne idu na spavanje u odjeći, održavaju čistoću životnog prostora. Teže originalnosti, otmjenosti, čovječnosti, dive se majčinskim osjećajima. Ne opijaju se. Drže se načela u ‘zdravom tijelu zdrav duh’.
Da bi čovjek bio kulturan, nije dovoljno da čita popularne romane i posjećuje kazalište. On mora stalno, svakodnevno, raditi na sebi, čitati, učiti, truditi se i odmah odbaciti taštinu, jer se svaki izgubljeni sat računa’, završava svoje pismo autor.
