1. Gospodine Antone, je li istina što sam pročitao da je vaš pas Medo u akciji razbijanja lanca ilegalnog laveža uhićen jer je zalajao u 7.45 sati?
– Ma, ne, ne, ha, ha… nemojte se brinuti. To su objavili oni šaljivdžije iz News Bara pa me od jutra zovu ljudi i smijemo se na taj račun. Sve je u redu s Medom, evo baš ga gledam kako šeće po dvorištu – kaže vlasnik za Jutarnji list.
2. U kakvom je on sad stanju, kako on osobno podnosi to sudsko rješenje kojim mu je zabranjeno lajanje od osam do osam?
– Ha, kako? Teško, sve je više zbunjen, pa i potišten. On vam je mješanac šarplaninca i hrvatskog ovčara i navikao je biti slobodan. A već tri mjeseca mora pola dana živjeti u ambijentu koji mu ne odgovara.
3. Kako to izgleda u tom vremenu kad mu je sudski zabranjeno lajanje?
– Nešto prije osam navečer ja ga odvedem u kuću, u našu ljetnu kuhinju od tridesetak kvadrata gdje sam mu napravio mjesto za spavanje. Kada je donesena ta zabrana, ja sam mu objasnio da ne smije lajati pa to svaki put ponovim. Vidim da me razumije jer me tužno gleda, nasloni njušku na šape i jadan se skutri, iako se na njemu vidi da bi radije išao kud ga noge nose. Ali, ipak me posluša.
4. I kad Medo zaspe, kako se budi?
– Pa, negdje oko jedanaest se obično smiri i ne javlja se do ujutro, oko pet-šet sati, kad se i ja budim. Tad je malo već nervozan pa čujem kako prede kao mačak jer mu je sila i htio bi obaviti fiziološke aktivnosti. Al’ kako ne može van, često se olakša u svom novom krevetu pa je ujutro još tužniji. Jedva izdrži još ta dva sata i čim vidi da oblačim jaknu, odmah veselo skače na kvaku i pokušava otvoriti vrata.
5. Što radi kad ga pustite iz tog noćnog pritvora?
– Uh, onda veselo skače, digne rep i ode u svoju jutarnju patrolu u kojoj mora obići sva svoja mjesta koja odmah označi. Zna i veselo zalajati, a zbog toga sad strepimo i preko dana jer nam je 19. siječnja komunalni redar napisao kaznu zbog lajanja i po danu.
6. Ni po noći, ni po danu. Kako vi to izdržite?
– To je katastrofa jer smo ionako stalno strepili po noći zbog tužbe pod prijetnjom kazne od 20.000 kuna. Svi sa zebnjom strepimo hoće li Medo zalajati, a on se iz dana u dan sve više povlači u sebe. U trećem mjesecu će proslaviti treći rođendan i mogu vam reći da to više nije onaj pas kakav je nekad bio. Veseo, razigran, umiljat… Bojim se za njega jer mu je i apetit sve slabiji.
7. Možda zato što ga držite na lancu?
– Ma, ne… On ima sajlu dugačku 20 metara uz koju može šetati, a poslijepodne odem s njim da se istrčimo na livadi iza kuće. To je velik pas i bilo bi ga rizično držati bez lanca jer bi mogao preskočiti ogradu i nekoga napasti. Možda baš i susjedu koja nas je tužila.
8. Kako to da se s njom niste mogli dobrosusjedski dogovoriti oko tog problema sa lajanjem?
– S njom se dogovoriti? Nema šanse. Ona je samo čekala priliku kako će mi napakostiti zbog nekakve svađe koju smo imali prije šest godina. Ti susjedi su izazivali Medu koji inače laje samo na neznance i pokoju mačku ili sitnu životinju koja prođe. Sada su iskoristili njenu bolest da mi se osvete preko Mede. Vjerojatno im je ideja sinula kad je u Peroju prije par godina susjeda susjedu prijavila zbog glasnog kukurikanja jednog pijevca. Kao, budi joj turiste. I na kraju je pijevac završio u loncu.
9. Ovo sa pijetlom oko podneva me ne čudi zbog Crnogoraca u Peroju, ali pitam se kako bi ona dokazala taj ‘verbalni delikt’ Medi?
– Oni vam sve snimaju na CD. Tako su i prvi put imali snimku i ja sam siguran da jedva čekaju priliku da Medo zalaje da ga snime i eto meni kazne. Ubija me ta neizvjesnost i cijeli me slučaj stvarno podsjeća, što vi kažete, na verbalni delikt iz onog sistema. Jer, svatko može svakoga prijaviti da bi ostvario svoj plan osvete. Jednim hicem dva zeca.
10. Što kažete na potporu Facebook grupe ‘Podrška za Medu’ sa slikama ‘I ja lajem za Medu’? Ima i savjeta da ga vodite kod Cezara, šaptača psima, pa da mu kupite brnjicu protiv lajanja…
– Da vidio sam, sve je to super i hvala svim dobrim ljudima koji mi dolaze kući i pružaju podršku ovih dana. Ja ne želim od svog Mede napraviti nešto što on nije. Ne znam kako bi ga Cezar mogao izdresirati za šutnju, a ni ideja o brnjici mi se ne sviđa. Ne želim ga više mučiti jer je i previše iscrpljen i zbunjen. Vidim mu to po tužnim očima, pa i suznim kad sam mu kao maloj bebi objašnjavao da ne smije lajati. To je još teže nego čovjeka natjerati da šuti. Nadam se samo da će se negdje među tim birokratima koji slijepo provode zakon naći dobar čovjek koji voli životinje i dati nekakvo pomilovanje Medi. Ja ga sigurno neću napustiti.
IZVOR: Jutarnji.hr
