Umjesto očekivanih 400 i nešto tisuća kuna, koliko je klub dobio prošle godine, iz proračuna ove godine trebamo dobiti oko 220 tisuća kuna, što nam je prilično poremetilo planove
Sredinom prosinca prošle godine Vaterpolo klub Šibenik dobio je novu upravu na čelu s Tomislavom Perakom. Ovaj diplomirani inženjer strojarstva, zaposlen kao profesor u šibenskoj Tehničkoj školi, sedamdesetih je godina i sam bio igrač, a sada je dobio povjerenje Skupštine kluba da ga pokuša vratiti u život. Teška je to zadaća. VK Šibenik je prošle godine nakon nekoliko desetljeća u eliti ispao iz prve lige, igrači su jedan za drugim odlazili iz Crnice, a klub je trenutno u procesu predstečajne nagodbe. Zato Peraka pitamo što ga je nagnalo da se primi ovog ‘vrućeg krumpira’?
– Pripadnik sam generacije koja je vaterpolo doživljavala kao hobi, igrali smo iz ljubavi, a ne iz nekih profesionalnih, financijskih pobuda. To je klub uz koji sam vezan već gotovo pola stoljeća, a koji se sada našao u problemima i pokušati mu pomoći ja i moja ekipa doživljavamo kao izazov, ali i obvezu.
Kakav vam je plan, kako ga izvući iz ‘gliba’?
– Za početak moramo ga stabilizirati, svesti ambicije i troškove na realne okvire. Sadašnja ekipa naslijedila je dug od oko 900 tisuća kuna i klub je trenutno u procesu predstečajne nagodbe, s tim da ima aktivne imovine u vrijednosti od oko 700 tisuća kuna, a riječ je o kombiju i stanu za igrače sa strane kupljen 2010. U tijeku su i neki sudski procesi za koje se nadamo da će biti riješeni u našu korist, a što bi nam uvelike olakšalo posao. A s obzirom na aktualno stanje u gospodarstvu, što se, naravno, održava i na sport, naglasak mora biti stavljen na mlade, na kvalitetan rad s mladim uzrastima. Valja stvoriti zdrave temelje za budućnost. Na žalost, odmah na početku mandata dobili smo neočekivan udarac.
Od koga?
– Od Grada Šibenika. Naime, umjesto očekivanih 400 i nešto tisuća kuna, koliko je klub dobio prošle godine, iz proračuna ove godine trebamo dobiti oko 220 tisuća kuna, što nam je prilično poremetilo planove. Da smo dobili od Grada onoliko koliko smo računali, mislim da uopće ne bi bilo problema oko stabilizacije kluba. Ovako su nam odmah ‘podapeli nogu’. Što je najsmješnije, ili najtužnije, ne postoje nikakvi jasni kriteriji po kojim se ta sredstva dijele, po kojima se možeš ravnati. Osim toga, svaki dan pojavi se neki ‘kostur iz ormara’, ne tako veliki, ali dovoljni da ti ruše plan.
KOSTURI IZ ORMARA
Vaš prethodnik na mjestu predsjednika uprave Teo Perić kazao je kako je strmoglavi pad kluba počeo s ulaskom NCP-a, odnosno Gorana Prgina u VK Šibenik. Koga vi držite odgovornim za ‘potonuće’ kluba?
– Teško je sada u nekog uprijeti prstom, sve svaliti na pojedinca. Šibenik je u to vrijeme bio jak, igrao finale LEN Kupa, i tada su svi bili zadovoljni, vladala je euforija, i nitko se nije pitao koliko to košta. Recimo, samo odlazak u Kazan, na finale, stajao je oko 800 tisuća kuna. Prošlost me ne zanima, već sadašnjost i budućnost kluba. Ponavljam, ovo je za mene i moju ekipu izazov, da s nekim drugim vrijednostima pokušamo stanje držati pod kontrolom.
Slažete li se s onima koji tvrde kako VK Šibenik može opstati samo kao prvoligaš?
– Sigurno da nam je kao drugoligašu teže funkcionirati, da je teže privući sponzore. Vaterpolo općenito nije medijski atraktivan sport, treba naći branšu koja je kompatibilna s njime. Pokušavamo planove ispuniti drugim izvorima financiranja, izradili smo neke programe, koji za sada neka ostanu tajna. Ovaj klub ima dobru bazu za razvoj, a to je bazen koji je vrlo loše iskorišten. Postoje načini kojima se to može popraviti.
Trebaju li Šibeniku dva vaterpolska kluba?
– Ne, ne na ovom nivou.
