Regionalni programski forum ORaH-a (Zapadna regija), izvršio je analizu STRATEŠKE STUDIJE OKVIRNOG PLANA I PROGRAMA ISTRAŽIVANJA I EKSPLOATACIJE UGLJIKOVODIKA NA JADRANU te poslao primjedbe na ovaj dokument za koji je nedavno završila javna rasprava.
Prof. dr. sc. Marina Biti i doc. dr. sc. Alen Protić, članovi Predsjedništva ORaH-a, na temelju provedene analize su zaključili da prijedlog ne udovoljava svojim osnovnim svrhama, a to su: identifikacija potencijalnih rizika, procjenjivanje vjerojatnosti rizika, ocjenjivanje rizika, određivanje mjera izbjegavanja rizika, određivanje načina postupanja i donošenje mjera u slučaju nesreća.
Što se pravne strane tiče, upozoravaju na nedovoljnu zakonsku zaštićenost Jadrana koja proizlazi iz činjenice da EU Direktiva 2013/30, od 12. lipnja 2013. godine nije implementirana u naš Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, kao i neprimjenjivanje EU standarda sigurnosti u offshore poslovanju koji od tvrtki zahtijevaju i dokazivanje sposobnosti saniranja šteta koje mogu nastati uslijed bušenja.
Ekološki i gospodarstveno gledano, studija podcjenjuje i čitav niz drugih opasnosti. Razlika između eksploatacije plina i nafte nije razrađena, pa nisu jasno vidljive ni prijetnje prvog u odnosu na drugi postupak. Nedotaknute su ostale i važne teme poput ispuštanje krhotina u more i njihovog ekotoksičnog djelovanja na floru i faunu, zatim rizika od akcidentnog ispuštanja otpadnih i slojnih voda, kao i tema zaštite od buke koja može uzrokovati poremećaje u raspodjeli ribe i u mrijestu. Među većim paradoksima je to što je praćenje stanja okoliša prepušteno samom koncesionaru, tj. upravo onoj strani koja je potencijalno odgovorna za odstupanje od propisanih normi i za zagađenja. Na koncu, izostaje i studija ekonomske isplativosti eksploatacije ugljikovodika, važna zbog sagledavanja negativnih gospodarskih učinaka na turizam i ribarstvo.
U ORaH-u smatramo da se u ponuđenom kratkom roku javne rasprave građani nisu mogli kvalitetno informirati o svim relevantnim aspektima eksploatacije ugljikovodika na Jadranu, niti su imali na temelju čega formirati utemeljeno mišljenje o štetnim učincima predviđenih aktivnosti. Zbog toga tražimo vraćanje Studije u početnu fazu, njenu doradu i nadopunu te nakon toga otvaranje javne rasprave o novom dokumentu u minimalnom trajanju od tri mjeseca. Ističe se i to da je javnosti potrebno osigurati uvid u cjelokupnu dokumentaciju u županijskim centrima svih jadranskih županija, većim gradovima te svakako na većim otocima. Cjelokupnu dokumentacija je na raspolaganje ponuđena samo u Zagrebu, što i samo po sebi predstavlja kršenje prava svih građana i građanki Hrvatske na ravnopravno sudjelovanje u procesu donošenja krucijalnih odluka za budućnost.
