Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture poništilo je koncesiju na sidrištu u uvali Vozarica i Srednja Draga južno od Skradina koju je, na temelju prenapuhane ponude, Županijska skupština Šibensko-kninske županije dodijelila tvrtci ACI d.d., te je ovu odluku ocijenilo nezakonitom iz više razloga. Kako je Šibenski tjednik ranije pisao, na natječaj Županije za dodjelu koncesije na pomorskom dobru, kojim je bilo predviđeno postavljanje tek 18 plutača za privez brodova, ACI je poslao ponudu ‘tešku’ nevjerojatnih šest milijuna kuna, čak četiri puta veću od sljedeće najskuplje ponude pristigle na natječaj (!?), te je izabran kao najpovoljniji ponuđač. Na natječaj se u siječnju prošle godine javilo još pet tvrtki, Rivina jaruga d.o.o., Mateo Skradin d.o.o., Jadranski ronilački servis d.o.o., Azimut d.o.o. i UO Bili kamen, čije su ponude, redom, bile u realnim okvirima i nisu prelazile iznos od 1,5 milijuna kuna. Ministarstvo smatra kako je ACI napuhao ulaganje, kao i broj zaposlenih na sidrištu u svojoj ponudi, no najvažnije, kako je Županija, komisija županijskog Odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj grubo prekršila proceduru i nekoliko zakona kada je dozvolila da ta nautička tvrtka usred natječaja mijenja dokumentaciju, ali i ponudu, što je gotovo nečuveno u na zakonu temeljenim procedurama.
BILI SMO U PRAVU
Ministarstvo je utvrdilo sve ono što je Šibenski tjednik pisao – umjesto da se bazirao na traženim parametrima, osim vezova, ACI je u svoju ponudu uvrstio i izgradnju i pristanišnog gata u iznosu od 700 tisuća kuna, specijalizirano plovilo za zaštitu od požara, sredstva za sprječavanje iznenadnih zagađenja, te zbrinjavanje komunalnog otpada, ukupne vrijednosti 2,5 milijuna kuna. Na taj način, svoju je ponudu prekapacitirao, stavivši se samim time ispred ostalih ponuditelja koji su se držali natječaja. U Ministarstvu su pokušavali utvrditi na koji je način to ACI investiciju u 18 plutača procjenio na šest milijuna kuna, te ukupne rashode tijekom 12 godina trajanja koncesije na 13,6 milijuna kuna. Računica koju su u Ministarstvu dobili glasi – čak ni kada bi svi vezovi tijekom čitave godine bili sto posto i stalno popunjeni, i tako 12 godina uzastopce, te uz naknadu od 250 kuna po vezu, ACI na ovoj investiciji ne bi zaradio, već bi nakon 12 godina bio na – nuli! Kada bi se uzele realne brojke te kada bi se baratalo sa 2.350 dana popunjenosti, ispada da bi naknada za vez morala biti 650 kuna kako bi investicija nakon 12 godina bila na nuli.
– Sve opisano ukazuje na osnovanost tvrdnje da je navedena ponuda nerealna, a što je potvrđeno i samom činjenicom da je davatelj koncesije (Županija op.a.) takvu ponudu nezakonito izmijenio na način da ju je pokušao svesti u ‘realne’ okvire – navode iz Ministarstva u svom nalazu. Umjesto, naime, da je županijska komisija koja je odlučivala na natječaju odbacila takvu prenapuhanu ponudu kao nevažeću, to je tijelo korigiralo ponudu te velike nautičke tvrtke, izbacivši iz nje neprihvatljiva ulaganja, i srezavši je sa šest na mnogo prihvatljivijih 3,5 milijuna kuna. A, time je došlo do promjene ponude, što u svom članku 22. brani Zakon o koncesijama. Ministarstvo u svojoj odluci navodi kako je županijsko stručno tijelo, nakon isteka roka za dostavu dokumentacije, dozvolilo ACI-u da potpuno nezakonito izmijeni ponudu te, citiramo, bitno smanji iznos investicija za vrijeme trajanja koncesijskog razdoblja.
TKO ĆE ODGOVARATI
Ministarstvo, inače, smatra da je od šest ponuda dostavljenih na natječaj valjana bila samo ponuda Jadranskog ronilačkog servisa, no ta se tvrtka povukla iz natječajnog postupka pa će, drže u Ministarstvu natječaj valjati provesti iz početka.
Žalbu na odluku Županijske skupštine kojoj je prethodio niz nezakonitih odluka županijskih tijela uložio je Ivan Pulić, direktor tvrtke Mateo Skradin d.o.o. koja se također natjecala za ovo sidrište, inače začetnik ideje o pozicioniranju sidrišta u uvalu Vozarica.
– Radio sam u bivšoj državi i napredovao, ovu državu sam sanjao, a sad već pet godina vodim uzaludne bitke. Koliko natječaja treba provesti da bi se našao gospodar za jedno obično sidrište? I kako je moguće da nakon što pet godina hodočastim u županijski ured za pomorstvo oko ove stvari i konzultiram se oko dokumentacije, moja dokumentacija na koncu biva ocijenjena nevaljanom? – pita se Pulić.
A ostala javnost nakon ove sapunice može, više retorički i iz navike, zapitati ono uvijek isto pitanje koje uporno ostaje bez odgovora – hoće li za ovo grubo kršenje zakona itko odgovarati? Ako će se suditi prema dosadašnjim iskustvima vjerojatno – neće.
