Početkom ožujka brzina će se u središtu Milana ograničiti na 30 km/h. Među prvima se na taj potez odlučio Edinburgh, glavni grad Škotske, gdje se u čak 80 posto ulica ne smije voziti brže od 30 km/h, uključujući cijelo središte grada.
Istim smjerom krenuli su i u Parizu gdje se brzina u dijelovima grada ovoga ljeta također planira ograničiti na 30 km/h, a to planiraju provesti i u niz gradova diljem Španjolske.
Ne, nije riječ o zabuni. Preporuka je to organizacije European Transport Safety Council (ETSC), ali i same Europske komisije, koja planira prepoloviti broj stradalih na cestama do 2020., ali i potpuno iskorijeniti pogibije na cestama do 2050. godine. A to je, ne treba previše objašnjavati, iznimno ambiciozan plan.
Gdje se tu u priču uklapa ograničenje brzine od 30 km/h kakvo ćemo, čini se, uskoro imati i u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku?
Posljedni izvještaji, naime, govore da je Vision Zero, odnosno plan prometa bez poginulih, još uvijek kilometrima daleko od stvarnosti. No, pritom pokazuju i da ga je najlakše provesti upravo u urbanim područjima. Pretpostavljate – ograničenjem brzine na samo 30 km/h.
Hoće li to svima biti po volji? Sumnjamo. Neki će, sigurni smo, čak primijetiti da se vozače vraća u davna vremena kad je zakon propisivao da ispred svakog auta mora hodati čovjek i najavljivati dolazak opasnog čudovišta na četiri kotača.
Međutim, brojke su nemilosrdne. Istraživanja pokazuju da svake godine u gradovima diljem EU strada čak 11.000 ljudi, a 50 posto njih čine pješaci i biciklisti, označeni kao posebno ranjive skupine. Statističari su otkrili da je u posljednjem desetljeću broj stradalih pješaka smanjen samo 39 posto, dok je smrtno stradalih među vozačima automobila čak 49 posto manje. Sve to daje vjetar u leđa pobornicima dramatičnog ograničenja brzine u gradovima jer druge taktike za spas pješaka i biciklista nema.
IZVOR: Jutarnji.hr
