Petak 13. – porijeklo praznovjerja
Petak 13. jedan je od najpoznatijih praznovjernih fenomena današnjice. Danas se grade zgrade i hoteli bez označenog 13. kata, neki od istih nemaju niti sobu koja nosi broj 13. U nekim gradovima i državama ne postoje tramvaji i autobusi sa brojem 13. Razlog tomu je pokušaj izbjegavanja navodne nesreće koju taj broj nosi, a neki ljudi imaju toliki strah od toga dana da postoji i stručni naziv za fobiju od petka 13. – paraskavedekatriafobia.
Strah još od biblijskih vremena
Ljudi i dalje odbijaju vjenčati se na taj datum, odbijaju letjeti avionom, rađati djecu ili planirati neki važan događaj. Kulturalni antropolozi, etnolozi i folkloristi nisu uvijek složni kada je riječ o porijeklu praznovjerja vezanog uz broj 13 i petak. Ipak, ono u čemu se slažu jeste to da taj strah seže nekoliko stoljeća u prošlost, najčešće u doba srednjeg vijeka iako neki idu i dalje, sve do biblijskih vremena.
Izbjegavanje i strah od broja 13 nije svojstveno samo judeo – kršćanskim kulturama. Ova pojava bila je prisutna i kod starih Rimljana.
Srednji vijek i vještice
U srednjem vijeku bilo je rašireno vjerovanje da je broj 13 povezan sa vješticama. Navodno se klan vještica sastojao od 13 osoba. Dalje, vjerovalo se da vještice izvode svoje rituale u vlastitom računanju godina koje završava sa trinaestim punim mjesecom.
Za Egipćane simbol smrti
Kod starih Egipćana broj 13 predstavljao je nešto sasvim drugo. Oni su smatrali da se život sastoji od 12 faza i da je trinaesta simbolizirala fazu zagrobnog života. Broj 13 kod njih je dakle bio simbol smrti ali ne propadanja i nestajanja nego zagrobne slave. Smatra se kako se nakon nestanka staroegipatske civilizacije taj broj prenio u druge kulture kao broj koji označava smrt.
Vikinzi – nesreća 13 ljudi na okupu
Vikinzi su također imali svoju verziju priče oko nesreće vezane uz broj 13. 12 bogova bilo je pozvano na objed u Valhalli. Trinaesti, Loki, bog zla i pakosti bio je izostavljen s popisa ali je upao nepozvan na slavlje i tako je postao 13. gost. Loki je uzdigao pakao potičući slijepog boga zime Hoda, da napadne Baldera koji je bio miljenik bogova. Hod je uzeo koplje od imele koje mu je ponudio Loki i poslušno ga bacio na Baldera koji je bio na mjestu mrtav. Cijela Valhalla je tugovala za njim. I premda bi bio logičan zaključak “čuvajte se nepozvanih gostiju koji nose koplje od imele”, drevni nordijski narodi su ovo shvatili kao poruku da je 13 ljudi na okupu velika nesreća.
Petak i njegovo ime
U engleskom jeziku riječ Friday (petak) korijene vuče iz nordijskog božanstva poznatog kao Frigg (božica braka i plodnosti) koje se štovalo šestog dana u tjednu ili Freya (božica seksa i plodnosti) koja se slavila petog dana. Nije sasvim utvrđeno po kojoj od ove dvije božice je petak dobio ime ali je najvjerojatnije da su se ispreplele obje tradicije i pretvorile se u svojevrstan mit.
Urota protiv Templara
Jedna od najpoznatijih teorija o nesreći koju nosi petak 13. potiče iz ne tako davnog doba, a vezana je uz smrt vitezova Templara. Borbena sila koja je vladala Europom oko 200 godina, poznati red vitezova posvećenih Bogu koji su vodili ratove za Svetu zemlju protiv islamskih ratnika, postali su toliko moćni da su ih europski kraljevi smatrali velikom opasnosti pa se organizirala urota protiv Templara. 13. Listopad 1307., bio je tako neslavan dan da će petak 13. postati sinonim za nesreću i zlu kob. Službenici kralja francuske Filipa IV. proveli su masovna uhićenja Templara, te su njih nekoliko tisuća bacili u lance, optuživši ih za herezu, bogohuljenje, razne prijestupe i homoseksualnu praksu. Niti jedna od ovih optužbi nikada im nije dokazana, a Templari su unatoč tome pretrpjeli velika mučenja, torture, prisilna priznanja prekršaja, a veliki dio ih je mučen i spaljen na lomači.
Stav Katoličke Crkve
Katolička Crkva smatra vjerovanje u petak 13. ili bilo kakav oblik straha od tog datuma praznovjerjem, što znači grijehom. To je naglašeno stoga što je petak za katolike (i sve kršćane) najvažniji dan u tjednu uz nedjelju. To je dan kada je bio razapet na križ i umro Isus Krist – Sin Božji. Zbog toga se mnogi obredi i pobožnosti u Crkvi vežu upravo uz petak, a posebno obveza nemrsa svakog petka u spomen na Kristovu smrt. U stara vremena Crkva je postila svaki petak i srijedu u spomen na Kristovu smrt i Judinu izdaju.
Pobožnosti prvog petka poznate su katolicima širom svijeta, kao i “zlatna krunica” koja se tada moli, a posebno je naglašena važnost Velikog Petka kao jednog od najvažnijih dana u crkvenoj godini kada je post obvezan za sve katolike starije od 14 godina.
Stoga je svaki petak, pa i 13. kao danas, za katolike (i druge kršćane) dan radosti! Zvuči kao nelogičnost jer je to dan Isusove smrti, ali Crkva naglašava i vjeruje već 2000 godina da je upravo ta smrt na križu zapravo život za one koji u to vjeruju i tako žive.
IZVOR:narod.hr
