Je li moguće da članovi prosječnoga hrvatskog kućanstva jednoga dana proizvode struju koja će im biti dostatna za normalno funkcioniranje, a akumulirani višak prodaju HEP-u i drugim distributerima električne energije na tržištu?
Informatičar Branko Belak i njegov otac, sveučilišni profesor dr. Stipe Belak, tvrde da je to realnost, i da će, prihvate li u Vladi i resornom ministarstvu gospodarstva model koji su oni autorski zaštitili, Hrvatska u skoroj budućnosti prestati uvoziti električnu energiju, a građani bitno manje plaćati račune za struju. O čemu se radi?
– Danas svi znamo za one koji proizvode električnu energiju putem solarnih panela, i na osnovi sklopljenih ugovora s HEP-om, prodaju je tom državnom poduzeću i po 2,5 kune po kilovatsatu. U slučaju da zaživi naša ideja, koju je moj sin zaštitio kod Društva inovatora u Splitu, struja bi se prodavala za samo 40 lipa po kilovatsatu, pa bi na koristi bili i HEP, kao javno poduzeće koje financiraju porezni obveznici, ali i sami potrošači – tumači dr. Belak.
Kako to, pitamo ga, na dobiti mogu biti i HEP i potrošači električne energije? Nema logike?!
– Ima. Sada vam HEP-u struju iz obnovljivih izvora prodaju samo odabrani ili sretnici, kako hoćete, i oni od toga prilično dobro zarađuju. Takvih je možda stotinjak. S prosječnim brojem solarnih panela na nekoj obiteljskoj kući ili zgradi, netko tko je s HEP-om potpisao ugovor o prodaji struje, može godišnje zaraditi oko devedeset tisuća kuna što je veliki novac u današnja vremena. E, sad, problem je što su tek rijetki s HEP-om sklopili takve “ekskluzivne” ugovore, a prema modelu B2M koji mi Vladi nudimo to bi mogli učiniti deseci, ako ne i stotine tisuća domaćinstava i tvrtki, zapravo, svi koji su spremni uložiti novac u male solarne kućne centrale – kaže dr. Belak.
Radi se o tome da su Branko i Stipe Belak, sin i otac, dogovorili s jednim našim renomiranim proizvođačem elektroopreme, čije ime iz razumljivih razloga (još) kriju, proizvodnju prototipa kućne solarne centrale, a koju bi javnosti mogli predstaviti za mjesec dana. Komponente, objašnjavaju, za proizvodnju solarne energije već postoje, Kinezi ih za male novce plasiraju na svjetsko tržište, ali nitko nije izradio cijeli uređaj veličine ormarića za struju, koji je ključan za ovakav način proizvodnje električne energije iz prirodnih izvora.
– Pojednostavljeno, da sad ne ulazimo u tehničke detalje koje znaju samo električari i inženjeri, sve što vam je potrebno od glavnih elemenata za takvu kućnu centralu jesu solari, inverteri, sinkronizatori na mrežu i zaštita od povratnog napona.
Ako bi Ministarstvo gospodarstva razmotrilo naš model “skladištenja”, a ne prodaje viška električne energije kako se to sad radi – svi bi bili na dobitku. Kad smo već povlačili paralele s poljoprivrednicima koji proizvedu hranu za sebe, onda možemo našu kućnu solarnu centralu usporediti s “frižiderom” u koji bi spremali višak struje.
Taj višak energije koji bi se stvorio u kućnoj radinosti, prodavao bi se HEP-u po zaista minimalnim cijenama, a i oni bi svoju struju prodavali malim proizvođačima kad im je ponestane iz obnovljivih izvora – u zimskim mjesecima ili noću – također za samo 40 lipa po kilovatsatu.
Pogledajte koje su to uštede, da se po šest do osam puta nižim tarifama nego sada prodaje struja! HEP-u bi kao javnom poduzeću tako ostajalo puno više novca, a distributeri električne energije sa solarnim kućnim centralama nakon par godina bi postali nešto poput spomenutih poljoprivrednika koji proizvode za sebe dovoljno hrane, a višak plasiraju na tržište, kući ili u inozemstvo.
Struja 100 kuna
Prosječna hrvatska obitelj danas broji tri člana, a za električnu energiju izdvaja oko 500 kuna mjesečno. Kad bi prijedlog Belaka naišao na zeleno svjetlo u Vladi, za nekoliko godina brojna bi hrvatska kućanstva svela račune za struju ispod razine TV pretplate. Evo i kako.
– Projekt solarne kućne centrale stoji danas oko tri tisuće eura za prosječno kućanstvo, a cijene svakog dana padaju, jer danas pričamo o dvadesetak tisuća kuna, a već sutra će netko to raditi puno jefitnije. Konkurencija čini svoje – uređaji za proizvodnju struje su sve jeftiniji, a energija sve skuplja, i to je već dugo, dugo tako. E, sad, ta se investicija vraća za četiri godine ako podignete kredit, a nešto kraće ako sve financirate sami, u gotovini.
Nakon tog razdoblja, vi ćete u najgorem slučaju proizvoditi onoliko struje koliko vam je dovoljno, pa ćete HEP-u ili drugim distributerima električne energije nastaviti plaćati naknade za održavanje, snagu i korištenje distrubicijskog sustava. Jasno je da bi onda domaćinstva bila na dobitku jer im se račun bitno smanjio s prosječnih 500 na plaćanje troškova mreže, ali na dobitku su i HEP i država, jer više neće morati uvoziti struju, nego će je proizvoditi naši građani, a hvala Bogu, u Hrvatskoj ima puno sunčanih dana.
Sve to može potaknuti i susjede iz Europe da ovdje “posiju solarna polja” i samo transferiraju struju vani, što bi im na način koji zagovaramo, bilo jeftinije nego da je sami proizvode u Njemačkoj ili Austriji – kaže Belak, i dodaje da on i sin, zapravo, nude model “skladištenja” električne energije iz obnovljivih izvora za vlastite potrebe, umjesto modela prodaje viška struje koja je stvorena iz sunčeve energije ili vjetroelektrana po nekim previsokim cijenama. Ukratko, ono što je danas dostupno tek odabranim pojedincima, jer se broj klijenata koji prodaju struju HEP-u krije kao zmija noge, bilo bi dostupno širokim narodnim masama.
Poticaj poduzetnicima
– Zašto bi mali obrtnik kao ugostitelj plaćao po tisuću ili dvije kuna mjesečni račun za struju, kad je pomoću solara može proizvesti samo za sebe, a eventualni višak prodati HEP-u ili konkurenciji za samo 40 lipa po kilovatsatu, kao i HEP ili drugi njemu? Zašto HEP ne bi izvozio takvu jeftinu struju i zarađivao na njoj, a ne da se stalno govori kako smo ovisni o električnoj energiji iz uvoza? Usuđujem se reći da je Vlada koja se ovo bude usudila provesti, a nema nikakovg razloga da se to i ne napravi, ona koja će sutra dobiti izbore!
IZVOR: slobodnadalmacija.hr
