Ovog četvrtka, mladi šibenski pijanist, skadatelj pa i dirigent, student Glazbene akademije u Zagrebu, Borna Erceg idući četvrtak na velikom je ispitu. I tu ne govorimo o fakultetskim ispitima, već onom pravom, životnom testu, ispred najgorih od svih kritičara – publike. I to šibenske.
Naime, za 9. travnja,s početkom u 20 sati, najavljena je praizvedba Bornine ‘Koncertne mise‘, u crkvi svetog Ante, na Šubićevcu, u Šibeniku. Koncertnu misu izvode pjevački zbor Lira iz Vodica te sopranistice Jelena Pletikosa, Valnea Vretenar, Tea Požgaj, violinistica Dajana Rak, orguljašica Tina Guberina. Dirigira sam Borna Erceg. Nakon šibenske praizvedbe, Bornina Misa još će se jednom izvesti u crkvi sv. Križa u Vodicama, u subotu, 11. travnja, s početkom u 19.30 sati, a nakon toga plan je pronaći sponzora koji će im omogućiti gostovanje diljem Hrvatske.
Podsjeti nas samo koliko je to uloženog vremena u skladanje Mise.
Misu sam počeo pisati početkom rujna 2014., a bila je dovršena početkom studenog, znači otprilike pisao sam ju dva mjeseca.
Ta dva mjeseca koliko si skladao, jel’ to uobičajen ritam stvaranja ili si ti dosta brz?
Dosad sam uglavnom pisao manja djela. Dvije klavirske minijature, tri solo pjesme, jedan duet uz gudački orkestar i jedno zborsko a capella djelo koje traje otprilike pet minuta. Za svako to djelo trebalo mi je jedan do tri dana. Ovo je moje prvo veće djelo, ciklično, koje traje otprilike 45 minuta, tako da ne mogu točno znati jesu li dva mjeseca za jedno takvo djelo puno ili malo.
Otprilike, za svaki stavak,a ima ih sedam, trebalo mi je isto tako jedan do tri dana. Kad bih završio s pisanjem jednog stavka, odmorio bih par dana, da se ‘regeneriram’, napunim baterije za sljedeći stavak. I eto, tako je ispalo dva mjeseca.
Kako je tekao taj proces? Jel’ išlo po nekakvom zadanom planu ili je bilo ispadnja iz okvira planiranog?
Na početku sam Misu odmah zamislio kao djelo za mješoviti zbor, orgulje, violinu i tri soprana jer s tim ansamblom raspolažem. Najzabavnije mi je bilo to što sam Misu pisao olovkom na papir, a cura Jelena bi prepisivala note u kompjuterski program, pa je eto i ona jednim dijelom autor djela. Pola Mise je nastalo u Šibeniku, a pola u Zagrebu jer mi je taman tada počeo studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Jesi li na kraju zaista zadovoljan kako je sve skupa ispalo? Odnosno, koliko je konačna verzija nalik zamišljenoj s početka rada?
Jako sam zadovoljan s djelom, najvažnije mi je bilo da se zboru i solistima svidi, a mislim da sam uspio u tome i nadam se da će se isto tako i publici svidjeti. Misa sadrži tekstove tradicionalnih stavaka: ‘Gospodine, smiluj se’, ‘Slava’, ‘Vjerovanje’, ‘Svet-Blagoslovljen’, ‘Oče naš’ i ‘Jaganjče Božji’, ali nije namijenja za liturgiju već samo za koncertne izvedbe. Misa je baš izraz mog viđenja tih tekstova i vjere općenito, tako da ugođaji nekih stavaka možda malo odudaraju od tradicionalnih.
Jesi li dobio možda već prve komentare, kritike, pokude na svoj rad koji će publika tek čuti?
Pa svirao sam neke dijelove profesorima i prijateljima, svima se sviđa, ali inače ne volim pokazivati skladbe drugima dok nije dovršena, dok nije cijela u paketu, tj. do praizvedbe.
Na kraju se moram zahvaliti solo sopranima, Tei Požgaj, Valnei Vretenar i Jeleni Pletikosi, prof.Tini Guberini (orgulje) i Dajani Rak (violina) što su uz svoje obveze uspijeli izdvojiti vrijeme i za moju Misu, te prof. Ivi Lisi koji je cijelo ovo vrijeme dok sam ja bio u Zagrebu pripremao zbor Lira iz Vodica, koji su ujedno i organizatori ovih koncerata. Nije bilo lako uvježbati Misu jer sam ja u Zagrebu trenutno, zbor, orguljašica i violinistica su u Šibeniku, tj.Vodicama, a sopranistice u Splitu. Ali eto, snašli smo se nekako i sad jedva čekamo praizvedbu!
Što nakon praizvedbe?
A nakon praizvedbe, u planu nam je sigurno naći sponzora pa da izvedemo Misu i u drugim gradovima Hrvatske u istom sastavu.
