Nedavno provedeno istraživanje portala EduCentar.net na temu vršnjačkog nasilja dalo je alarmantne rezultate – čak je 83 posto ispitanika tijekom svog školovanja bilo izloženo maltretiranju od strane vršnjaka, a 69 posto ispitanih smatra kako su slučajevi vršnjačkog nasilja u porastu.
Pri tome su žrtve nasilja u nešto većoj mjeri bili muškarci (92 posto), negoli žene (82 posto), a u hrvatskim je školama najčešće prisutno verbalno nasilje. Čak je 81 posto ispitanika trpjelo zadirkivanje, nazivanje pogrdnim imenima i ogovaranje, dok je 40 posto doživjelo ignoriranje od strane vršnjaka, a petina je bila izložena fizičkom zlostavljanju. Oduzimanje stvari doživjelo je 16 posto ispitanika, a osam posto navodi druge oblike maltretiranja i ponižavanja kao što su neprimjereno dodirivanje, pljuvanje i širenje laži.
Sve to najčešće se odvija za vrijeme velikih i malih odmora u školama, i to osnovnim, jer je čak 91 posto ispitanika maltretiranje od strane vršnjaka proživjelo za vrijeme trajanja osnovnoškolskog obrazovanja.
Pedagoginja Zorana Vrbičić kaže kako se danas o nasilju više priča, ali ga više i ima.
– Danas je to top tema, a nasiljem se može proglasiti i ako nekog krivo pogledaš. Mislim da je pitanje vršnjačkog nasilja preširoko. Trebalo bi detektirati oblike vršnjačkog nasilja pa analizirati koji su oblici u porastu. Prema iskustvu, u porastu je verbalno nasilje – izrugivanje, zadirkivanje osobito na Facebooku, odnosno virtualno nasilje. Po tom se pitanju susrećemo s velikim problemima u prevenciji, budući da je tehnologija današnjoj djeci omogućila gotovo neograničenu dostupnost interneta i to je teško zaustavljivo – kaže Vrbičić.
USPJEŠNI UČENICI ČEŠĆE SU ZLOSTAVLJANI
Zlostavljačima nije teško pronaći razlog za maltretiranje svoje žrtve, a najviše ispitanih navelo je fizički izgled kao razlog maltretiranja, dok su idući najčešći razlozi socio-ekonomski status i uspjeh u školi, radi čega je zlostavljano 30 posto ispitanih. U manjoj mjeri navedeni su razlozi poput obiteljske situacije, vjeroispovijesti i školskog neuspjeha. Ono što zabrinjava je činjenica da je čak petina ispitanika navela neki drugi razlog, među kojima se, uz sramežljivost i zdravstveno stanje, u velikoj mjeri našao i odgovor ‘ne znam’.
– Kažu da će ti čovjek u životu oprostiti sve osim uspjeha. O tome se radi i u ovom slučaju. Sve ono što nije u okvirima ‘metra’ kojim oni mjere svijet, sve što odskače od njihovog poimanja normalnog, sve što je drugačije, treba osuditi. Naravno, mi kao odrasle i izgrađene osobe možemo prepoznati da smo kao ljudi svi različiti i da je to naše bogatstvo, ali djeca u toj dobi još ne znaju i ne prepoznaju prave vrijednosti, njima je vanjština i prezentacija na van sve jer žive u takvom vremenu. Naglašava se izgled, a ništa drugo nije toliko važno – objašnjava Vrbičić.
Zanimljiv je i podatak da samo osam posto ispitanih razloge zbog kojih djeca maltretiraju svoje vršnjake vidi u lošim obiteljskim odnosima, ali istovremeno se obitelj, uz društvo, smatra najodgovornijom za vršnjačko nasilje.
Zlostavljana djeca, pokazalo je EduCentrovo istraživanje, rijetko se obraćaju za pomoć. Čak 49 posto ispitanika nije se nikome obratila za pomoć zbog maltretiranja. U slučajevima kada se nekome odluče otvoriti zbog problema s kojima se susreću, u 33 posto riječ je o roditeljima. Profesoru, učitelju ili nekoj drugoj odrasloj osobi u školi obratilo se 22 posto ispitanika, a isto toliko obratilo se prijatelju.
OBRAĆANJE ZA POMOĆ POGORŠAVA STVARI
Međutim, obraćanje odraslima za pomoć u najvećem broju slučajeva nema efekta na prestanak nasilja: čak 37 posto ispitanika izjavilo je kako nasilje nije prestalo, već je ostalo isto, a u gotovo petini slučajeva pogoršalo je situaciju i nasilje se povećalo. Ovaj efekt posebno je naglašen kada se radi o traženju pomoći od profesora ili drugih školskih djelatnika, ali i obraćanje roditeljima za pomoć u visokom postotku (22 posto) rezultira još većim nasiljem. Nažalost, maltretiranje je najčešće prestalo tek micanjem djeteta iz nasilne okoline, odnosno završetkom školovanja ili uzvraćanjem istom, nasilnom mjerom. Da nasilje stvara novo nasilje, potvrdilo je i ovo istraživanje: 29 posto ispitanih priznalo je da su i sami bili nasilni prema vršnjacima, a pri tome prednjače muškarci. Gotovo četvrtina ispitanika koji su i sami bili nasilni tukli su se i gurali, a 11 posto ispitanika izjavilo je da su se samo branili od nasilnika.
– Pitanje je kome se ta djeca obrate u takvim situacijama, a onda i volje te procjene te osobe o tome koliko je problem ozbiljan. Neki će pojedinci dobro procijeniti i ozbiljno raditi s tom djecom, a netko će procijeniti pogrešno, objašnjavajući takvo ponašanje tipičnim dječjim ponašanjem. Nadam se da u našoj školi mi takvih problema nemamo, radimo dosta s djecom kroz preventivne i savjetodavne programe, radionice i nastojimo vršnjačko nasilje prevenirati – kaže Vrbičić i dodaje kako je najveći problem s prevencijom upravo cyber-nasilje koje je danas u porastu zbog razvoja moderne tehnologije i neprestane dostupnosti interneta i društvenih mreža. Struka ovaj oblik nasilja smatra ozbiljnijim od drugih oblika jer je širokog dosega i omogućava anonimno maltretiranje žrtve. U najtežim slučajevima, kojih u našoj županiji srećom do sada nije bilo, zbog sramote i psihičkih problema koje im virtualno zlostavljanje uzrokuje, na sebe dižu ruku.
– Problem je u tome što se danas te dostupne tehnologije ne rabe, nego zlorabe. Izgubila se ona korisna upotreba da vam je dijete dostupno kada ga trebate, a pametni telefoni napunili su se raznim, zapravno nepotrebnim aplikacijama. Problem je pri tome i sama obitelj. Roditelji se iscrpljuju u nastojanju da im dijete nešto ima, bez da prije definiraju zašto mu to treba. Jednom prvašiću mobitel treba samo da bi se mogao na njega javiti roditeljima, za hitne slučajeve i slično, a ne da se putem njega spaja na Facebook ili surfa jer je nemoguće kontrolirati sadržaje koje to dijete konzumira, a koji u konačnici za njega mogu biti štetni – zaključuje Vrbičić.
U ŽUPANIJI MALOLJETNIČKA DELIKVENCIJA U OPADANJU
Policijske statistike u Šibensko-kninskoj županiji u protekle su dvije godine zabilježile ukupno 26 kaznenih djela nanošenja lakših ili težih tjelesnih ozljeda kod maloljetnika, ali važno je napomenuti da se vršnjačko nasilje rijetko prijavljuje policiji. Općenito gledajući, u županiji je maloljetnička delikvencija u opadanju. Tijekom prošle godine zabilježeno je 78 kaznenih djela za koja su osumnjičene maloljetne osobe, dok ih je u 2013. godini bili ukupno 92.
– Od ukupnog broja tih kaznenih djela tijekom 2014. godine za 69 djela prijavljeni su maloljetnici, dakle osobe starosti od 14-18 godina, te devet kaznenih djela za koja su osumnjičena djeca, dakle djece do 14 godina, nasuprot 2013. godine kada je zabilježeno 80 kaznenih djela za koja su osumnjičeni maloljetnici i 12 kaznenih djela za koja su osumnjičena djeca – kaže glasnogovornica PU Šibensko-kninske Marica Kosor.
Šibenski su delikventi pri tome najviše činili kaznena djela imovinske naravi, odnosno teške krađe, krađe i oštećenja tuđih stvari, a u opadanju su kaznena djela iz područja suzbijanja zlouporabe droga: tijekom 2013. zabilježeno je osam takvih kaznenih djela, dok je prošle godine zabilježeno tek jedno.
– Gore navedeni statistički pokazatelji upućuju na pozitivan trend u odnosu na maloljetničku delikvenciju na našem područu, posebno u odnosu na kaznena djela zlouporabe droga, kaznena djela protiv života i tijela, kao i napada na službenu osobu, a čemu uvelike doprinosi naša kontinuirana edukacija djece i mladih, prvenstveno kroz naše preventivne programe ‘Živim život bez nasilja’ i ‘Zdrav za 5’, gdje se kroz preventivna predavanja maloljetnim osobama ukazuje i na represiju u odnosu na zabranjena i ujedno kažnjiva ponašanja – objašnjava Kosor.
Sankcije za maloljetničku delikvenciju prvenstveno su odgojne mjere kroz, između ostalog, sudski ukor, posebne obveze, upućivanje u disciplinski centar, te maloljetnički zatvor, uz, prema potrebi, izricanje i sigurnosne mjere.
Važno je i napomenuti da osobe mlađe od 14 godina nisu kazneno odgovorne, a ako policija utvrdi da je ta osoba osumnjičena za izvršeno kazneno djelo, ne podnosi se kaznena prijava, nego se o tome izvještava Državno odvjetništvo za mladež u Šibeniku, koje je nadležno za postupanje prema svim maloljetnim osobama u županiji.
