Iako sam imala spremnu i napisanu drugu kolumnu, pismo majke pretučenog Dalmatinca u centru Zagreba me nagnalo da progovorim o temi o kojoj se očito šuti. Naime, prije par dana u hrvatskim medijima izašlo je pismo majke pretučenog Dalmatinca.

Skupina mladića, svi studenti iz Dalmacije, šetala je Zagrebom i napadnuta je od strane nepoznatih počinitelja…

Njihov jedini grijeh i razlog da ih se pretuče u Zagrebu jest taj što su isti studenti iz Splita koji dolaskom u Zagreb nisu promijenili govor već još uvijek po govoru možete znati da se radi o Dalmatincima.

ZAVJET ŠUTNJE

Mladići su zadobili teške tjelesne ozljede i danas njihovi roditelji zahvaljuju dragom Bogu što nisu prošli kao Luka Ritz. Očito je da se o tome u medijima šuti i jasan i razumljiv je vapaj ove majke koja želi upozoriti i policiju i cjelokupnu javnost da se to događa redovito, da ovi mladići nisu izolirani slučaj, već samo jedan slučaj u nizu. Jedina razlika je u tome što ona kao majka želi prekinuti zavjet šutnje o ovom i sličnim događanjima.

Svjedoci smo da u medijima saznajemo sve i svašta… I onog trenutka kad određeni događaj ili priča postane zanimljiva medijima, o njoj danima saznajemo sve detalje, pa i provjerene i neprovjerene informacije i još mnogo toga.

Međutim, o nasilju koje se redovito događa na ulicama metropole postoji zavjet šutnje. Jasno je da su između Zagreba i Splita, ali i metropole i cijele Dalmacije već dignute tenzije.

Očito da razna sportska događanja ne idu u prilog tome da se smanju tenzije, već naprotiv.

Ususret derbiju Hajduka i Dinama Split ili Zagreb izgledaju kao poprište teških zločina.

Sve je čuvano od strane djelatnika policije, i to sve skupa sliči na sve, osim na pripreme za početak nogometne utakmice.

Međutim, to je jedna sasvim druga tema i svima je jasno da postoji dovoljna politička volja da bi se problemi oko sukoba na sportskim događanjima vrlo brzo riješe.

I o ovoj temi dovoljno pišu, pričaju i polemiziraju razni stručnjaci i ini poznavatelji sporta.

Ali, o nasilju na temelju naglaska ne znamo ništa.

PRIMJER LUKE RITZA

Nemamo slova napisanog o dalmatinskim studentima koji su redovite žrtve napada…

Nadam se da će vapaj i pismo ove majke biti dovoljan motiv da se o ovoj temi počne više razgovarati, a vjerujem da će onda i počinitelji prijeći u kategoriju poznatih počinitelja i da će i pravosuđe razumjeti da to nije sukob mladića nego kazneno djelo počinjeno iz mržnje…

Nadam se da je uspomena i sjećanje na Luku Ritza dovoljna da nas podsjeti koliko je malo potrebno da se ugasi jedan nedužan, mladi ljudski život.

 

About Mija Baljkas

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.