Iza nas je finale manifestacije Noć knjige 2015 koja se obilježila u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ u Šibeniku. Nakon gotovo cjelodnevnog programa za velike i male posjetitelje šibenske knjižnice, vrhunac manifestacije posvećene lijepoj pisanoj riječi je predstavljanje novog književnog uratka književnika, Šibenčanima poznatijeg kao urednik dramskog programa Međunarodnog dječjeg festivala, Dubravka Jelačića Bužimskog u društvu šibenskog kazališnog redatelja i prevoditelja, Pere Mioča. S glazbenim nastupom dua Nu Rod’jak kao svojevrsnom uvertirom.
Zbirka pripovjedaka ‘Nezaboravne priče iz kavane Corso’ tek je izašla iz tiska u nakladi Matice hrvatske, još nije imala službenu promociju, no ta posebna veza koju Jelačić Bužimski gaji prema Krešimirovom gradu i javno ga priznaje, navela je autora da šibenskoj publici pokloni premijerno ‘kazivanje’ neke od dvanaest pripovjetki koliko iz zbirka sadrži.
– Ja sam na neki način počašćen i zadovoljan što se to događa u gradu za koji sam dosta vezan već dvadeset godina (…), koji kad uđe pod kožu više nikad ne izlazi, a meni je ušao pod kožu cijeli grad u kojem sam stekao mnogo prijatelja – priznao je Jelačić Bužimski publici u kojoj su mahom sjedili gradski oci kulturnih institucija poput Gojka Lambaše, ravnatelja Muzeja grada Šibenika, Pavla Roce, nekadašnjeg ravnatelja Galerije sv. Krševana, Vilijam Lakić, ravnatelj domaćina manifestacije, Gradske knjižnice ‘Juraj Šižgorić’.
Svi oni, na neki način, čuvari su pisane riječi, umjetnosti i kulture općenito te kao takvi potvrdit će ono što je Mioč kazao, a to je:
– Svijet počiva na riječi. Ako svijet počiva na riječi, onda i knjiga počiva na riječi jer knjiga može biti bez pameti, bez ukusa, bez estetike, bez ljepote, ali knjiga bez riječi ne može biti. Međutim, ni riječ više nije ono što je bila riječ tijekom povijesti. Riječi su potrošene. Sažvakane kao zvakača guma mladim, lijepim ustima pretvorene u bijelu staklenicu balončića. Političari su oduzeli snagu riječima – ustvrdio je Mioč u noći posvećenoj ukoričenim riječima kojima su, pak, tek malobrojni Šibenčani i Šibenčanke odale zasluženo priznanje.
