Roditelji trebaju pokazati djetetu da vjeruju u njega, jer na taj način dijete dobiva poruku da je vrijedno poštovanja i ljubavi te zna da će biti voljeno takvo kakvo je. Također, važno je djetetu reći i pokazati da je u redu i normalno pogriješiti
Pripremiti dijete za samostalan život i odgojiti ga da odraste u zrelog, odgovornog i emocionalno stabilnog čovjeka glavni je zadatak roditelja.
Da bi se razvilo u takvu osobu potrebno je prvo razviti samopoštovanje, dobru sliku o sebi. Dijete mora naučiti prihvatiti sebe takvo kakvo je, a to je moguće uz ljubav, prihvaćanje i podršku roditelja. Majka i otac su naime osobe koje imaju najveći i najsnažniji utjecaj na djetetovu sliku o sebi. Samopoštovanje se izgrađuje tijekom cijelog života, no osobito je važno ono što se događa u djetinjstvu jer se tada stvaraju temelji za razvoj ličnosti.
Ja vrijedim i ja to mogu!
“Samopoštovanje se sastoji i od samopouzdanja (ja to mogu…) i od osjećaja vlastite vrijednosti (ja vrijedim, ja zaslužujem ljubav…). Ono se razvija tijekom djetinjstva i roditelji mu daju temelj. Oni pomažu djetetu da upozna svoje pozitivne strane te da prihvati i svoje pogreške”, objašnjava mag. psihologije s Plavog telefona Ana Mužak dodajući kako je pri izgradnji samopoštovanja važno omogućiti djetetu da samo odluči o nekim stvarima na temelju alternative koja mu je ponuđena.
Također je važno, nastavlja, učiti ga vještinama asertivnosti. Na primjer, da traži ono što želi i da zna izraziti nezadovoljstvo. Djeca koja sebe doživljavaju pozitivno i koja se osjećaju dobro u vlastitoj koži su optimističnija, lakše rješavaju konflikte i svladavaju prepreke. S druge strane, djeca s niskim samopouzdanjem su nesigurna, sukobe s drugima doživljavaju kao izvor frustracije i tjeskobe te općenito loše prihvaćaju neuspjeh.
Volim te takvog kakav jesi
Ono što je najvažnije je da roditelji vjeruju u dijete i to mu pokazuju jer na taj način dijete dobiva poruku da je vrijedno poštovanja i ljubavi te zna da će biti voljeno takvo kakvo je.
“U izgradnji samopouzdanja i pozitivne slike o sebi odmažu rečenice tipa ‘lijen si’, ‘uopće ne misliš’, ‘isti si kao…’, ‘ugledaj se na njega/nju’, ‘nikad ništa ne napraviš kako treba’… Dijete treba naučiti da prihvaća svoje pogreške i objasniti mu na konkretnim primjerima što promijeniti”, objašnjava Ana Mužak.
Dakle, važno je djetetu reći i pokazati da je u redu i normalno pogriješiti. Takvom reakcijom stvara se zdrav odnos prema vlastitim pogreškama, a to je odlika osoba s visokim samopouzdanjem. Također, djeca ne bi trebala potiskivati osjećaje, jer se njihovim izražavanjem i uvažavanjem od strane okoline lakše razvija samopouzdanje.
