U organizaciji udruge Antropop u četvrtak, 7. svibnja, u Gradskoj knjižnici ‘Juraj Šižgorić’ održat će se zanimljivo predavanje o morama, vješticama i kodlacima (vampirima) – ‘Fantastična trijada pučke imaginacije’ . Predavač, Sandra Barešin, magistar etnologije i suvremene talijanske filologije, pojasnila nam je što možemo očekivati u četvrtak.
MORE , VJEŠTICE I KODLACI
– ‘Fantastična trijada pučke imaginacije’ obuhvaća moru, vješticu i kodlaka (vampira). Krenimo od more. To je žensko biće koje, pretvoreno u različite oblike, dolazi moriti čovjeka, odnosno smetati mu u snu. Njezino djelovanje određeno je specifičnim rođenjem (u posteljici crvene, crne ili modre boje). Suvremena interpretacija more je paraliza u snovima (nemogućnost pomicanja, težina na prsima, prisustvo onostranog i negativne energije, dok žrtve imaju realističnu percepciju vlastitog okruženja). Njena definicija je preopsežna, u nekim slučajevima i preopskurna da bi je uopće pokušavali minimalizirati. Podatke o njoj pronalazimo već u 400. godini prije Krista u kineskoj ‘Knjizi o snovima’ i izaziva interes psihologa, psihijatara, neurologa, medicinskih antropologa i etnologa.
Može se pretpostaviti da se narodno praznovjerje o mori iskristaliziralo iz praslavenskog vjerskog sustava o Morani – božici zime i smrti.
Kada je povrijeđena i prkosna, žena u mitskim pričama postaje personifikacija socijalnih strepnji i dovodi se u kontekst demonice. U ovom slučaju, noćnog demona čija duša seli u životinjsko obličje (muhe, noćnog leptira i najčešće mačke)’ – pojasnila nam je Sandra.
TRIJDADA NEGATIVNIH LIKOVA
Motiv mora , iako se pojavljuje u književnoj i likovnoj umjetnosti, najzastupljeniji je u usmenoj književnosti, te upravo ona, uz kodlaka i vještice čini svojevrsnu trijadu negativnih likova. Otuda i dolazi naziv samog predavanja, a sama tematika more je magistrici Barešin najbliža jer je o njoj objavila znanstveni rad.
– Druga dio trijade su vještice, i tu ću se bazirati na majku i kćer Mrnu i Dobru. Državna vlast pojedinih europskih država je herezu, i to govorim u crkvenom smislu, kažnjavala kao svjetovni zločin. Tako je u Šibenik poslan inkvizitor koji je sudio šibenskim’vješticama’, koje su ,navodno, zavele šibenskog plemića Dragana Draganića. Zbilo se to u kolovozu 1443. godine.
Moj cilj je učiniti šibenske vještice dijelom folklora našeg grada jer i dalje mnogi ne znaju da priču o njima, a to je sve dio naše kulture – smatra Barešin.
DRAKULA, KRVAVA GROFICA I JURE GRANDO
Krv kao ‘tajni eliksir’ inrtigrira čovječanstvo od davnina, snimljeni su brojni filmovi o vampirima, a kroz povijest su često antraks (bedrenicu) ljudi pripisivali upravo njima. Mistična objašnjenja su uvijek bila dio povijesti čovječanstva, pa se tako i bolest porifirije – povlačenja zubnog mesa koje ih je činilo dužima, te popratno bljedilo praćeno osjetljivošću na sunce – također ‘vampiriziralo’.
– Najpoznatiji vampir svih vremena je Drakula ,iako se možda ipak radilo o krvavoj grofici Elizabeti Bathory o kojoj postoji i film.
Ni Hrvatska nije zakinuta za ‘svoga vampira’ pa tako imamo istarskog Juru Grandu koji im je poslužio i u turizmu.
SVIBANJ – MJESEC KAD NE ZVONE SVADBENA ZVONA
– Mistična bića ‘žive’ i dalje ili barem preživljavaju putem narodne predaje i u današnje vrijeme, u različitim medijima . Moć medija je velika, kroz strip, film ili knjigu, oživljeni su brojni likovi koji bi možda pali u zaborav. Čudesno i nadnaravno isprepleću se sa stvarnim, a na granicama fantastičnog i realnog, bića pučkog imaginarija koegzistiraju s ljudima – završava svoj uvod Sandra.
Zašto se u Šibeniku ne valja ženiti u svibnju i kakve veze vampiri imaju s tim, možete saznati u četvrtak u 19 sati u šibenskoj knjižnici.