I tako verbalni simboli ustupaju mjesto stotinama varijacija konkretnih simbola: dar iznenađenja, poruka na hladnjaku, večer potpuno posvećena bračnom drugu – uvijek s ciljem da se u toj drugoj osobi otključa onaj tajni ormarić radosti.
Koliko je samo drukčiji brak koji se temelji na iskrenoj ljubavi prema drugoj osobi, na stalnoj želji da se sreća te druge osobe štiti, podupire i održava. Takav brak ne može postati otrovna zmija razočaranja koja ždere vlastiti gorki rep nezadovoljstva. Takav brak, ukorijenjen u uzajamnoj ljubavi, postaje djelo predivne ljepote u kojem svaka strana traži nove načine iskazivanja ljubavi i sreće koju on ili ona spoznaje.
Ovdje je u igri svaka vrsta simbolizma, a svijet postaje bogat neočekivanim iznenađenjima. Slika braka postaje predivna sa svakim novim podijeljenim iskustvom; muž i žena pokušavaju nadmašiti jedno drugo u pronalaženju novih načina iskazivanja svoje ljubavi. Ono početno verbaliziranje ljubavi, čarobna i romantična lirika ljubavnih pisama, dugi telefonski razgovori do kasno u noć – sve se to ostavlja za sobom. Čak i stalno ponavljanje ljubavnih riječi pokazuje da muž i žena priznaju jedno drugom kako riječi nisu dovoljne da kažu ono što bi htjeli reći.
I tako verbalni simboli ustupaju mjesto stotinama varijacija konkretnih simbola: dar iznenađenja, poruka na hladnjaku, večer potpuno posvećena bračnom drugu – uvijek s ciljem da se u toj drugoj osobi otključa onaj tajni ormarić radosti. Stvarajući svoje remek-djelo, zapravo “svoje životno djelo”, i muž i žena vode računa o potrebama onoga drugog. Svatko od njih nastoji razumjeti ono drugo, udovoljiti drugoj osobi i odazvati se njezinu pozivu u bilo kojem trenutku.
Ovo za muškarca znači kako mora biti svjestan da žena kojom se oženio nije samo “neka žena” – nego sasvim posebna, jedinstvena žena. Stoga mora napustiti svoje lakomislene predodžbe i površne ocjene o “ženama” i iskreno nastojati razumjeti i ljubiti tu posebnu ženu.
Brak je, dakle, stvaralački posao. Obje strane moraju uporno raditi na stvaranju dobrog braka. Razlog za raspadanje loših brakova, koje danas možemo vidjeti posvuda oko sebe, uglavnom je taj što jedna ili druga strana, ili obje, nisu znale – ili nisu imale zrelosti ili psihološke slobode postupiti prema toj spoznaji – da učiniti brak uspješnim znači raditi na uspjehu braka.
Ako je samo jedna strana voljna ili sposobna tako postupati, često se zna dogoditi da se ona nastavlja žrtvovati, pa je brak tako barem sačuvan od katastrofe, kad već nije preobražen. Savjet iz Prve Petrove poslanice ženama poganskih muževa podjednako se može primijeniti i na muževe čije žene nisu kršćanke: “Ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje.” (1 Pt 3,1–2)
Clayton C. Barbeau (Preuzeto iz knjige Glava obitelji – Verbum)
IZVOR.bitno.hr
