Ne sluša se samo ušima. Slušati znači otvoriti srce.
Naših je pet osjetila poput pet talenata koje treba umnažati. Daleko smo od sposobnosti da koristimo sve svoje mogućnosti, to dobro znaju slijepi i gluhi koji više od drugih razvijaju svoja zdrava osjetila. Uzmimo na primjer sluh: Tom, koji je slijep, upravlja jedrilicom u magli vodeći se zvukom sirene sa svjetionika, što njegov kolega zdravih očiju ne bi bio sposoban učiniti 8. Kao on, »imamo uši a ne čujemo«, jer se baš uvijek ni ne trudimo slušati. Treba naučiti slušati. Zašto? Kako?
Slušati ne znači samo registrirati zvukove nego paziti što oni znače. I tako, ako ih znam razumjeti, razni zvukovi u kući mogu mi donijeti mnoštvo podataka. »Naše nam uho, bez pomoći očiju, može omogućiti da spoznamo veličinu neke prostorije, da znamo jesu li vrata otvorena ili zatvorena, približavaju li se koraci ili udaljavaju. Uho ima funkciju radara ili, još bolje rečeno, djeluje kao sonar.«9 Kad slušamo neku osobu, znamo da slušanje ide mnogo dalje od percepcije izgovorenih riječi. Kod slušanja obraćamo pozornost na sve ono neizrečeno što se može osjetiti kroz tišinu ili kroz promjene u glasu.
Teško je slušati. Tako smo često rastreseni! Da bismo dobro slušali, i tijelo mora usmjeriti svoju pozornost: kad slušam kako mi dijete govori i kad ga istodobno gledam, oči mi daju korisne podatke, pa mogu čuti i više od riječi. Kad slušam glazbu, rado zatvaram oči radi bolje usredotočenosti. Odgajati svih pet osjetila znači ne samo razviti svako pojedino nego i znati skladno se služiti njima, tako da jedno pomaže drugomu.
Ako su slijepi zahvaljujući sluhu sposobni skupiti mnogo više podataka od onih koji vide, to nije zato što posjeduju izvanredan sluh, nego zato što se daleko učinkovitije njime služe. Postoje mnoge igre koje djeci pomažu da dobro otvore uši: igra pamćenja raznih zvukova, »zvučna trka« u kojoj se osobe zavezanih očiju vode samo zvukovima, igra prepoznavanja poznatih ili kompliciranijih zvukova, itd.
Da bismo dobro čuli, nije dovoljno imati dobre uši i učinkovito se njima služiti. Ne sluša se samo ušima. Slušati znači otvoriti srce. To je biblijski smisao riječi »slušati«. »Čuj, Izraele!« (Pnz 6,4) znači: »Okreni se prema meni, otvori srce da bi mogao primjenjivati moju riječ«. Isus isto tako kaže: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!« (Lk 11,28). Slušati Božju riječ znači primiti Boga samog.
Slušati braću ne znači samo čuti ono što žele reći nego ih prigrliti kroz ono što govore. Svaki čovjek ima potrebu da ga se sluša na taj način. Čemu služe riječi ako ne povezuju ljude? Koji je razlog komunikacije ako ona ne vodi zajedništvu? Slušati nekoga katkad je najljepši dar koji mu možemo darovati. Dijete koje zna da ga se sluša naučit će se izražavati i znat će i samo slušati. Slušanje je često najbolji način da budemo uz one koji trpe. To je i najsigurniji način da onima koje ljubimo pomognemo naći rješenje poteškoća na koje nailaze.
Kakve god bile naše slušne sposobnosti, naučimo ih razvijati kao lijepe darove koje nam je povjerio Gospodin. Posebno naučimo slušati srcem, kao Marija koja je u svom srcu čuvala sve što je čula.
Christine Ponsard (preuzeto iz knjige ”Vjera u obitelji” – Verbum)
IZVOR:BITNO.HR
