Središnja tema filma „MAGNUM CRIMEN 1945.“ je zapovjedna odgovornost za zločine u kojima su bez suđenja brutalno pobijeni deseci tisuća pripadnika Hrvatskih oružanih snaga, žena, djece i staraca. U kolonama smrti bili su i pripadnici Slovenaca, Srba, Crnogoraca, Kozaka i drugih nacija.
Zašto se nad ljudima koji su bježali od komunističkog režima stranog hrvatskom biću tada nisu poštivala međunarodna ratna prava? Zbog čega su zarobljenici protivno njihovoj volji prepuštani onima od kojih su bježali? Jesu li savezničke snage znale da ih predajom partizanskim jedinicama osuđuju na smrt? Film odgovara na ta i još mnoga druga pitanja važna za rasvjetljavanje desetljećima iskrivljavane hrvatske povijesti koja svoje poklonike ima i danas.
Osim povjesničara i publicista, odgovore daju i časnici britanskih snaga koji se dobro sjećaju tih zbivanja. Oni su u svibnju i lipnju 1945. bili raspoređeni po mjestima koja su u Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji postajala velika stratišta. U mnoge od njih komunistički zločinci strpali su po više tisuća žrtava. Tek poslije sloma komunizma i nastanka moderne Hrvatske države počelo se organizirano odlaziti na mjesta zločina kako bi se žrtvama odao pijetet i podsjetilo da nitko nije odgovarao za njihovu nasilnu smrt. Do tada su to unatoč nadzoru zloglasne tajne jugoslavenske policije potajice činili članovi „Počasnog bleiburškog voda“ i preživjeli sudionici Križnog puta.
Vjerodostojnosti sadržaja filma pridonose sjećanja preživjelih svjedoka. Oni su danas u dubokoj životnoj dobi, ali unatoč protoku vremena, još uvijek u sebi nose strašne slike sjećanja. Sjećanja na događaje s križnih, a povijest nas nažalost uči i kružnih puteva komunističkim metodama zamračene hrvatske povijesti…
Producentica filma je Ksenija Abramović, a scenaristica i redateljica Nada Prkačin.
Snimatelj i montažer je Ivan Lovrić, a animaciju i grafički dizajn filma radili su Nikola Uroić i Josip Ninković. Autor glazbe je Željko Barba.
IZVOR: laudato.hr
