Svakog dana smo svjedoci napuštanja u velikom broju napuštenih pasa i mačaka. Oni nisu ‘ljubimci s greškom’, njihova jedina ‘mana’ je što su došli u ruke pogrešnih vlasnika. U Šibeniku djeluje nekoliko udruga osnovanih s ciljem promjene svijesti kod građana o napuštenim životinjama. Projekt Šibenske Udruge mladih ( Š.U.M), Šibenski prijatelji, nudi različite informacije vezane uz zaštitu i prava životinja, nudi se direktna pomoć napuštenim i zlostavljanim životinjama te se općenito radi na podizanju osviještenosti po pitanjima zaštite i prava životinja. Kroz oglase i društvene mreže, od 2009. su pomogli velikom broju napuštenih i ozlijeđenih životinja te isto tako pomažu ljudima koji su životinje udomili. Sav rad na projektu je isključivo volonterski, a financira se pretežito uplatama građana/ki u obliku donacija. Slična je priča i s Društvom za zaštitu životinja ‘Dalmatiner’ koje je osnovano 2004. godine, financirano iz sredstava Društva, dobrovoljnih priloga i donacija, ali uz puno dobre volje i dobrotvornog rada.
VOLONTERSKI RAD
Do danas su udomili stotinjak pasa, ali problem je što nemaju svoje prostore, nemaju azil u koji bi smjestili životinje. Ove udruge pokušavaju osvijestiti građane, ali i one nadležne, o problemu napuštenih i zlostavljanih pasa, koji mogu svojem budućem vlasniku pružiti ljubav kao niti jedno drugo živo biće.
On ti je prijatelj,tvoj pratilac, tvoj branitelj, tvoj pas. Ti si za njega život, njegova ljubav, njegov vođa. Bit će tvoj, bit će ti predan i iskren do svoga posljednjeg daha. Dužan si mu pokazati da si vrijedan ovakve odanosti – riječi su nepoznatog autora , a mnogi vlasnici udomljenih životinja će se složiti da nema odanijeg živog bića od onog udomljenog.
Tim povodom razgovarali smo s osobama koje su udomile pse, pružile im dom i bezuvjetnu ljubav, a u njima našli najodanijeg prijatelja i pratitelja.
Tatjana Huljev i njezina Čupka: Dogodila se ljubav na prvi pogled
Ponosna sam vlasnica dva psa, osmogodišnjeg Bobija kojeg smo našli na cesti i kujice Čupke kojoj je vlasnik preminuo i ona je ostala sama. Čupka je bila u vlasništvu jednog liječnika u Drnišu, Nijemca, kojeg ja nisam nikad upoznala. Nakon što je gazda preminuo, pas je ostao sam u dvorištu… Nenaviknuta na spavanje na otvorenome, zavezana za koštulu, nije htjela jesti. Kad sam je prvi put vidjela to je bilo to. Rekla sam to je moj pas i amen, nikome je ne dam – objašnjava Tatjana Huljev prvi susret sa Čupkom.
Čupkin vlasnik živio je sam i nakon njegove smrti nije ostao nitko osim kujice za koju je vlasnik bio jako vezan. Jedina obitelj koju je liječnik imao bila je kćer koja živi i radi u Njemačkoj. Tatjana se u psa zaljubila na prvi pogled i, iako živi u stanu, dva psa ne vidi kao problem. Da može, imala bi ih još.
POVEZALI OBITELJ
– Liječnikova kći je došla iz Njemačke i bojala sam se da će je odvesti jer sam se za psa jako vezala. Kada je došla i vidjela da je Čupka našla obitelj koja ju voli jednako kao i njezin pokojni otac, odlučila ju je ostaviti s nama, iako je prvotno razmišljala o tome da je odvede sa sobom jer, kako je rekla, to je jedino što joj je ostalo od tate – emotivno nastavlja Tatjana.
Drugi pas, Bobi, vrlo brzo se naviknuo na kujicu i sad su nerazdvojni, on je njezin veliki zaštitnik od sedamdesetak kilograma. Pas je na neki način povezao obitelj, a i susjedi je svaki dan dođu obići jer je jako dobre naravi i svima se brzo uvuče pod kožu.
Kata Aras i njezina Saga: Pas je punopravni član obitelji
Da su psi velika radost i pravi prijatelj, potvrđuje i Kata Aras, ponosna vlasnica šestomjesečne Sage.
– Saga je u našu obitelj došla iznenada, majka se samo jedan dan pojavila sa štenetom u naručju i nitko nije mogao odoljeti tim očima. Nekoliko mjeseci prije Saginog dolaska, uginuo je naš pas kojeg smo imali 13 godina i svi smo bili još uvijek poprilično utučeni. Pas je član obitelji i teško se oporaviti od gubitka – priča nam Kata. Saga je jedna od štenadi s Jadrije, čija je majka Frika poznata jadrijska lutalica s brojnim potomstvom. Preko raznih udruga, ali i privatnim inicijativama, većina štenadi iz legla je udomljena i našli su svoj topli dom.
POZITIVNA ENERGIJA
– Pas je punopravni član obitelji, biće koje te podsjeća da postoji svijet mimo tvojih problema, a i tjera na fizičku aktivnost jer voli šetnje. Saga pršti pozitivnom energijom i time kupi ljude na prvi pogled. Nikada ne bih kupila psa kad postoji toliko onih koji su napušteni, a i samu trgovinu psima ne gledam kao nešto pozitivno. Veliki problem predstavlja i nekontrolirani uzgoj čistokrvnih pasa, a i sama činjenica gdje kuje služe za proizvodnju mi je zabrinjavajuća. Uvijek bih svima preporučila da udome psa. Azili su, nažalost, puni životinja koje će uginuti ako ih netko ne udomi. Ljubav i odanost koju životinja da, to se ne može opisati riječima – Katino je mišljenje.
Saga je kod njih došla kao štene, a danas je razigrana kujica koja raste naočigled. Voli duge šetnje, druženje sa psećim prijateljima iz susjedstva i svoje igračke.
