Nakon što smo prošlog tjedna objavili prvi dio intervjua s bivšim sportskim direktorom GKK Šibenik Zoranom Kalpićem, a koji je digao puno prašine i izazvao svakojake reakcije, danas donosimo nastavak tog razgovora, inače originalno objavljenog u Šibenskom tjedniku. U prvom dijelu intervjua Kalpić je pričao o razlozima prekida suradnje s GKK Šibenik, a u ovom o razlozima njegove marginalizacije, odnosima unutar kluba, mogućoj fuziji s Jollyjem, te planovima za budućnost.
Što je po vama razlog da su vas tako marginalizirali u klubu?
– Očito nisam odgovarao pojedincima. Je li u pitanju nečiji ego, ne znam. Smatram da sam svoj posao radio odgovorno. Naravno, možda je i bilo nekih krivih procjena, ali svatko tko radi griješi. Ono što je činjenica jest da je okosnica ovog tima došla sa mnom, u drugoj ligi. Smatrao sam tada, a i sada, da filozofija kluba mora biti stvaranje igrača, baze od osam, devet igrača iz Šibenika koje tek kad stasaju treba nadograditi pojačanjima sa strane. Osim toga, nije isto plaćati stan i hranu za devet, deset igrača, ili za tri, četiri. Kad se pojačanja dovode onda stvarno i moraju biti pojačanja. Vjerojatno sam zbog te svoje filozofije i gurnut u stranu, da se ni bih bunio pri dovođenju tzv. pojačanja. Općenito mislim da nas je boljeg rezultata koštalo to što se previše lutalo s igračima, momčad nikako nije mogla uhvatiti kontinuitet. Ove smo sezone licencirali i previše igrača, a tada dobijete kaos. A kaos ne odgovara nikome. U biti, možda nekom i odgovara.
Koliko ste vi kao sportski direktor utjecali na sastavljanje ekipe. Za neka ‘pojačanja’ saznali ste iz novina?
– Do prošle sezone smo trener Šarin i ja zajedno predlagali dovođenje svakog igrača upravi. Ove sezone mene u toj priči nije bilo, već su odluke o novim igračima donosili trener Šarin i dopredsjednik kluba Bashar Egemen.
Mnogi zapravo misle kako glavnu riječ u klubu vode upravo Turci, odnosno Dogus Grupa. Je li to istina?
– Ne bih se govorio tako općenito. Moja iskustva s Dogus Grupom, dok je tu bio Burak Baykan, su izvrsna. Imao sam izvanrednu suradnju s njim. Nije previše nametao svoje mišljenje već smo u jednoj ugodnoj komunikaciji, argumentiranoj, uvijek dolazili do najboljih rješenja za klub. Njegovim odlaskom u Zadar, u prvi plan, kada je riječ o glavnom sponzoru, došao je Bashar Egemen. Njegovoj ljubavi prema klubu stvarno se ne može prigovoriti, ali čovjek je projekt menadžer i ne razumije se baš u košarku, a voli donositi ‘košarkaške’ odluke. On i trener su uglavnom radili po svom nahođenju, a vrijeme je pokazalo što je iz toga ispalo.
U posljednje vrijeme aktualna je priča o fuziji KK Jolly i GKK Šibenik, pa neki i vaš otkaz dovode u vezu s tim, tvrdeći kako je vašom eliminacijom srušena jedna od najvećih prepreka u spajanja dvaju klubova. Ima li u tome istine?
– Ne vjerujem. GKK Šibenik nije ničiji privatni klub, pa ni Zorana Kalpića. On je udruga građana koja ima svoju skupštinu i odluku o fuziji može donijeti sam ona. Mora se slušati glas naroda jer je ovo klub svih Šibenčana i političkim rječnikom narod se referendumom mora izjasniti žele li jedan ili dva kluba. Najbolje bi bilo da imamo jedan velik, jak klub i da svi idemo u istom pravcu. Ali, ako je to nemoguće, možda je neloš i model po kojem bi jedan klub igrao ABA ligu, a drugi bio razvojni. Ali, ponavljam, narod, navijači su ti koji moraju donijeti odluku. Sigurno nije dobro da netko trguje, fuzionira, nešto što nije njegovo. Nije dobro ni stvarati zlu krv. Osobno, svakom onom tko daje iti jednu kunu u sport, skidam kapu.
Ostajete li i dalje u košarci? Kakvi su vam planovi?
– Ono što je sigurno jest da košarka nikad neće iz mene, a hoću li ja iz nje, vidjet ćemo. Sada mi je primarno da riješim neke privatne stvari, završiti neke projekte. Činjenica je da mi je nakon tri predivne godine u GKK Šibenik, ova posljednja sezona ostavila gorak okus u ustima. Bez obzira na to, ovaj klub će uvijek biti moj i nije isključeno da se u nekoj drugoj konstelaciji snaga vratim. I svi u njemu će u meni uvijek imati saveznika, nikad neprijatelja.
