Neugodna iskustva hrvatskih radnika očito su dio svakodnevice o kojoj se rijetko govori.
Prava radnika u Hrvatskoj na niskim su granama, to i nije neka pretjerana novost. Ali o pravima radnika te o pomanjkanju istih ipak vrijedi govoriti kako bi se i na ovaj način nešto pokušalo promijeniti. Pronašli smo ispovijesti šestero hrvatskih radnika u različitim trgovačkim lancima te na raznolikim radnim mjestima. Svako novo iskustvo sve je gore i teže, a ima li u njima istine, prosudite sami.
1. Radim u Plodinama. Mlada sam i puna volje, energije za radom koju polako gubim. Kada sam saznala da ću početi raditi u ovoj trgovini bila sam presretna, nisam očekivala da će biti sjajno, ali nadala sam se da će barem biti dobro. Čula sam razne priče o radu u ovoj trgovini, ali nisam im vjerovala misleći da sve treba osjetiti na svojoj koži. Sada kada to osjećam muka mi je. Ponižavaju me i u potpunom sam šoku. Plaća je mizerna, a o broju prekovremenih sati bolje da ne pričam. Ako sam popodnevna smjena, ne dolazim kući prije jedanaest. Punjenja polica znali smo raditi dan i noć, s jedva pola sata pauze. Šefovi su užasni, redovito nam prijete otkazima, ponižavaju nas i govore rečenice koje ne bi smjeli. Psihičkim zlostavljanjima nema kraja, a svaki novi dan na posao odlazim sa strahom i nadanjima da će tortura prestati.
2. Radim u New Yorkeru. Posao u ovoj trgovini znači rad, rad i samo rad. Radna atmosfera je napeta, a postoji i bezbroj pravila. Skoro sve šifre treba znati napamet i ima ih bezbroj, plaća je mizerna, a prekovremene ponekad plate, ponekad ne. Do deset prekovremenih ide u slobodne dane, a često na poslu ostajem cijeli dan. Postoje pravila u kojoj odjeći smiješ raditi.
3. Atmosfera je užasna i iskreno, ne bih nikome preporučila rad u Intersparu. Već prvog dana doživjela sam neugodna iskustva s gospođom koja se derala na mene jer sam se baš na njoj učila raditi. Uvjeti u kojima se radi su nehumani. Blagajnice osam sati sjede na potrganim stolicama, ne rade telefoni pa moraš vikati po trgovini kada trebaš pomoć. Ako napustiš boks u kojem radiš, onda se voditeljica dere na tebe. Ljudi nas gaze, krivi smo ako je kriva cijena, ako cijene nema ma za apsolutno sve. Ponekad se osjećam kao magarac, kada trebaš na WC, moraš se prijaviti pa oni odlučuju hoće li te pustiti ili ne. Ja sam tamo radila kao studentica i ono što sam prošla nikome ne bih poželjela.
4. Nikome ne preporučujem ovdje posao. Radim u KIK-u i znam da je kriza, da se ljudi trgaju za svaki posao, ali ovo je užas. Nisam ljenčina i nije mi teško raditi, ali ovdje vas ljudi s većih pozicija tretiraju kao smeće. Voditeljice nerijetko ne znaju svoj posao, ali zato ne cijene one kojima su nadređene. Izrabljuju ljude do maksimuma. Ako se radi prekovremeno, ne ide na plaću, nego se skupi za slobodne dane što ne bi bilo loše kad bi vi taj dan mogli dobiti onda kad vama paše, nego se načekate itekako. Jedina dobra stvar je plaća koja nikad ne kasni i za trgovca je odlična, ali vjerujte da nije sve u tome i da nije bitnije od zdravlja. Sa svojih 26 godina ponekad sam osjećala takav pritisak u glavi da sam mislila da ću doživjeti moždani udar od stresa. Kad se otvara trgovina, radi se cijele dane, isto tako kad vam dolaze iz Njemačke u kontrolu naradite se kao konji, dok voditelji samo paradiraju uokolo. Roba je užasna i grozno smrdi i nerijetko se dogodi da nam se cijelo lice ošuga i pocrveni dok vadimo novu robu.
5. Radim u Lidlu, a voditelji trgovine posebno su istrenirani. Tamo svi rade sve. Znači, naplaćuješ na blagajni, a ako nakon 30 sekundi nemaš kupca brzo trčiš na policu slagati robu istodobno gledajući blagajnu da ne bi slučajno naišao kupac koji ne smije čekati. Kada dođe roba na istovar, svi moraju sudjelovati, neovisno o spolu. Neprestano ti se ponavlja da moraš davati sve od sebe za Lidl i da trgovina baš zbog tebe ne posluje dobro.
6. Jyskov sam radnik i uvjeti su koma. Brdo prekovremenih koji nikada nisu plaćeni nego se radi kvartalna preraspodjela gdje dobivate slobodne dane na koje možete dobiti. Zapošljava se malo ljudi po trgovini. Priče i bajke na razgovoru zaboravite jer to je veliko mazanje očiju.
izvor:dnevno.hr
foto:ilustracija
