Uz to što su kupci ponekad nerazumni i poslodavci su ti koji nisu na strani svojih radnika.
Kupci u Hrvatskoj svakodnevno nailaze na nepoštivanja njihovih prava, ali baš kao što njihova prava rijetko tko poštuje tako su i prava radnika u Lijepoj našoj spuštena na najniže moguće grane. Da je tome tako svjedočili smo iz priče trgovkinje Marine koja je objavljena na našem portalu. No, Marina koja gotovo 20 godina radi u trgovini s cipelama po svemu sudeći nije jedina, jer nakon njezine priče obratila nam se još jedna blagajnica. Bože pomozi, riječi su kojima opisuje svoj posao te odnos kupaca prema njoj.
Ono kroz što naša sugovornica prolazi u radu s ljudima svakako nije lako i djeluje pomalo naporno. Kako kaže, mnogo je onih koji joj neprestano prigovaraju zbog cijena, akcija ili popusta. A ti prigovori toliko su česti da ih je čak naučila i savladati. Međutim, teško se nositi sa psovkama koje kupci upućuju na njezin račun te na račun njezine obitelji. Takvo što za svaku je osudu, svjedoči ova blagajnica. “Mnogo puta stisnula sam zube i sakrila suze u očima jer kada vide moju tugu, tek tada neki bezobrazni ljudi dobiju krila. Bilo je situacija kada su me pokušali pljunuti, a ponekada još i više psuju kada vide da su te uspjeli svojim postupanjem uvrijediti. Nismo mi ti koji odlučujemo o cijenama i zalihama i neki ljudi to naprosto ne mogu shvatiti. Radim u jednom supermarketu i jedne prigode dogodilo mi se da je gospođa kupila jogurt s kojim nije bila zadovoljna. Toliko se uznemirila da ga je htjela izliti na mene, kao da sam ja kriva. I kao da ja mogu zavirit u svaku čašu jogurta koja se nađe na polici ogromnog dućana”, prepričava naša sugovornica svoju tešku priču.
Kroz svašta sam prošla, ali svaki put iznova ljudi me iznenade svojom nekulturom i bezobraznošću. Primjerice, kupac stariji gospodin kojega sam pokušala zaustaviti u krađi me udario, nastavlja nadalje blagajnica dodajući da niti s poslodavcima nije ništa bolje. Ima mnogo posla, a kada nije na blagajni, tada slaže police ili čisti pod, ovisno o danu, satu i raspoloženju. Plaću ova blagajnica doista dobiva redovito, ali riječ je o prilično malom iznosu s obzirom na to da radi vikendima, blagdanima, u smjenama i prekovremeno. “Plaća se godinama nije mijenjala. Rad kojega obavljam zahtjeva i psihičku i fizičku spremu. Preko ruku mi prođe tona i pol robe. Ponekad se osjećam poput roba. Imam djecu i s njima sam u deset godina provela prilično malo vremena, oni su doslovno odrasli bez mene”, zaključuje priču blagajnica koja nam se javila, pozivajući kupce da barem ponekad imaju razumijevanja za njih.
izvor:dnevno.hr
foto:ilustracija
