Šibeniku ne manjka kafića, ali tek rijetki među njima mogu se pohvaliti kultnim statusom koji se njeguje kroz generacije. Jedno od takvih mjesta svakako je popularna Četvorka (4), Šibenčanima i turistima dobro poznat prostor koji zimi funkcionira kao kafić, a ljeti svojoj ponudi pridoda i finu hranu. Četvorka svoj kultni status pravda apsolutno svakim segmentom: od originalnog uređenja, preko ponude i sadržaja koji su se kroz godine izmjenjivali pa sve do imena koje se nije mijenjalo od prvog otvorenja.
Možda vam nikad ne bi palo na pamet, ali ime je vjerojatno dobila po kućnom broju na kojem se smjestila: Trg Dinka Zavorovića 4. Ime su, priča Aljoša Tambača, koji Četvorkom uspješno upravlja već petnaest godina, naslijedili od prethodnih vlasnika i nikad mu nije palo na pamet mijenjati ime jer se tako zvala oduvijek i ljudi su navikli na to ime.
VJEČNO IME ‘4’
– I da sam ga promijenio, opet bi lokal svi znali kao ‘bivšu Četvorku’ – kaže Aljoša, a Pere Janković, konobar i, mogli bismo reći Četvorkino zaštitno lice dodaje kako je Četvorka imala kultni status i kod starih vlasnika, a oni su samo pazili da se taj status i održi, te da se, uz malo intimniju notu, ljudi osjećaju kao kod kuće.
– Mislim da smo to i uspjeli postići u zadnjih 15 godina, taj jedan ‘domestic feeling’ – priča Pere.
Vlasnik Aljoša, koji kormilari Četvorkom već petnaest godina priča da su htjeli postići taj ‘kafić U zdravlje’ osjećaj kod posjetitelja, a istim su se vodili i kod uređenja prostora, koji uistinu odskače od većine šibenskih, ali i hrvatskih lokala.
Zidovi su oslikani prekrasnim muralima s motivima Amazonki, autora Ivice Perića iz Rogoznice i rađeni su airbrush tehnikom, a čitav je prostor prepun detalja koji plijene pažnju pa biste, dok čekate prijatelje da vam se pridruže na jutarnjoj kavici ili popodnevnom piću, umjesto listanja novina vrijeme mogli kratiti samo proučavajući ih. Četvorka je prostor na kojem bi pozavidjeli i profesionalni dizajneri interijera, ali je u potpunosti vlasničke vizije djelo. Aljoša kaže kako uvijek pokušava pronaći neke stare stvari i ukomponirati ih u prostor, pa je tako postojao i pokušaj da umjesto stolica postavi panjeve, no od tog se koncepta odustalo zbog neudobnosti.
PRIRODNI MATERIJALI I STARINSKI DETALJI
– Pokušavao sam naći neke stare, retro fotelje, ali ni one nisu najsretnije rješenje upravo zato što su stare. To može dobro funkcionirati doma, kada imaš jednu ili dvije, ali s obzirom na dnevnu cirkulaciju ljudi i njihovu starost, brzo se raspadaju i nisu idealne za kafić – kaže.
Osim murala, na zidovima Četvorke možete pronaći i umjetnička djela velikih i malih umjetnika.
– Neki su slikarski radovi djelo su mog sina, koji je talentiran za crtanje i ide na radionice u LanaArt, pa svake godine izvjesimo nove radove koji se uklapaju svojim šarenilom i dižu prostor. Ostatak slika djelo je umjetnika Jamana iz Splita koji ima radove koji u sebi nose određenu poruku, svaka je posebna. Kako se nečeg sjetimo, tako i napravimo. Svi materijali u prostoru su prirodni: drvo, kamen… Pazili smo da ne bude plastike. Bit je da budemo originalni i da se ljudi osjećaju ugodno, jer to i je bit lokala. Kad bi svi bili isti, što bi ljudima mogli ponuditi? Bilo bi im svejedno gdje će sjesti. Osim uređenja, pazimo i na ponudu, oduvijek smo imali razne tople čokolade, vina na dec, pazimo da je kava uvijek dobra, nudimo koktele, ljeti hranu… Na svaki segment pazimo – priča Aljoša.
Budući da je kod nas koncept restorana uz kafić još uvijek pomalo neuobičajena pojava, zanimalo nas je kako to funkcionira u praksi, a Aljoša kaže kako se koncepti lijepo spajaju.
– Vani je to zapravo uobičajeno i manje-više svaki lokal nudi i hranu. Zimi restoran ne radi, ali ljeti smo kod turista omiljeni. Ambijent je ugodan, stara kuća, cvijeće, cijeli ovaj đir je njima ludilo jer kod njih nema baš takvih starih kuća iskorištenih na takav način – objašnjava Aljoša.
NEKOĆ KONCERTI, DANAS MIRNA OAZA ZA DRUŽENJE I ĆAKULE
Četvorka je nekoć bila poznata po organiziranju koncerata, no od tog su koncepta u posljednje vrijeme odustali. Pojavili su se na šibenskoj sceni drugi lokali koji su na sebe preuzeli zabavljanje gostiju live svirkama, a neki su, poput Domalda, u tome stekli kultni status, pa je Četvorka zaplivala nekim drugim vodama.
Kroz petnaest godina nakupilo se tu anegdota i pričica, no Aljoša i Pere kroz smijeh kažu kako su ih sve, srećom, zaboravili.
– Bilo je godina kada nisi mogao ući u kafić, kada bi vikendom skidali vrata kako bi ljudi lakše mogli cirkulirati. Bilo je tu koncerata, svega…Jedno smo vrijeme organizirali i after-work partije četvrtkom, ali i sad nam je super – kaže.
S obzirom na situaciju i činjenicu da se mnogi ugostitelji žale da jedva preživljavaju, zanimalo nas je vidi li prošlost ružičastijom od sadašnjosti.
– Ljudi su prije bili rasterećeniji, nije bilo toliko auta, nije bilo mobitela i sve te tehnologije koja se tada tek počela pojavljivati. Kada je došla, više nije bilo toliko veselo, ali veselje se pomalo vraća. Optimizam se budi, bar se meni tako čini. Terraneo festival je pokrenuo stvari u pozitivnom smjeru. Iako, ljudi će i dalje reći da u Šibeniku ništa ne valja, ali meni se ne čini tako. Vraćaju se ljudi, vraća se život, stvari se pokreću. Osim toga, turistička sezona više ne traje samo tri mjeseca, dosta se produžila, a i zimi je nekako sve živnulo – priča Aljoša, a Pere dodaje kako je Četvorka oduvijek imala tu fleksibilnost da se mogla lako transformirati iz zimskog, klasičnog okvira lokala, u ljetni restoran s predivnim štekatom ispred crkve Sv. Duha.
– Nemamo tu nekakvu zimsku rupu, samo se promijeni okvir poslovanja, iz spize i kužihne na kavice i dobru kapljicu uz dobru glazbu – kaže Pere.
SAMO OPTIMISTIČNO!
Upitan o prošlosti, Aljoša se prisjeća i nekoliko teških godina kada nije bilo lako opstati u Kalelargi. Zabranio se parking u centru, na rivi je bila postavljena rampa, a život se preselio na rubne dijelove grada, u novootvorene shopping centre. Međutim, preseljenjem gradske knjižnice na Poljanu i otvaranjem nekih novih lokala koji su imali jasnu viziju onoga što žele postati, optimizam i život vratili su se u staru gradsku jezgru.
– Moram pohvaliti Giro Espresso, oni su napravili malu revoluciju i s njima se dosta toga pokrenulo. Bono je preuzeo novi vlasnik i gura tu svoju priču s republikom, Castello se preuredio u odličan lokal koji privlači svoju publiku, a tu je i Vino&Ino sa svojom pričom. Svi smo totalno različiti, ali to je ljudima zanimljivo – s nimalo ljubomore ili sujete o zdravoj konkurenciji priča Aljoša i dodaje kako mediji definitivno imaju svoju ulogu u stvaranju te negativne atmosfere koja se širi Hrvatskom. Apostrofira se, kaže, samo negativno, a pozitivne priče i primjeri gurnuti su na margine, za što daje primjer u većini javnosti omražene fiskalizacije, koja je, po njemu, potpuno pozitivna stvar jer je otklonila nelojalnu konkurenciju, a ‘u igri’ su ostali pravi ugostitelji.
– U svemu treba imati granicu dobrog ukusa, jer ipak barem 60 posto naše nacije još uvijek vjeruje medijima. Treba pisati o lijepim stvarima – dodaje Pere.
Mi smo ih odlučili poslušati – Četvorka je definitivno jedna od pozitivnijih šibenskih priča. Toplo uređeni kutak za druženje s prijateljima, u kojem ‘everybody knows your name’, s vrijednim ljudima koji optimistično gledaju prema budućnosti. Taj se optimizam tamo osjeti svih 12 mjeseci u godini i zarazan je. Ako nam ne vjerujete na riječ, otiđite i uvjerite se sami.
