HRVATSKA je protekli tjedan disala skupa s ugroženim stanovnicima Pelješca i Korčule, ali i hrabrim i nesebičnim vatrogascima koji su dale sve od sebe kako bi spasili domove i sve što se dalo spasiti od vatrene stihije koja je gutala šumu, maslenike, vinograde, pa i životinje.
Kako je to ići protiv ljudske prirode i trčati ususret opasnosti, a ne bježati od nje, raditi bez pauze i stavljati svoj život na kocku ispričao nam je zapovjednik DVD-a Orebić Nikša Nogalo.
Nema odmora dok traje obrana domova
Grupa vatrogasaca na koju je iznimno ponosan, kazao nam je, prvu i drugu noć u prosjeku su radili 24 sata bez predaha.
“Neki su s požara na Korčuli prebacivani na požarišta na Pelješcu, što je značilo iznimno iscrpljujuć ritam. Statistiku još uvijek nisam uspio izvući, ali mogu reći da su moji dečki prva dva dana proživjeli 24 sata intenzivnog rada. Logistika je bila besprijekorna, imali smo potporu Crvenog križa, obroke, tekućine no sve skupa bilo je iznimno teško i naporno. Radi se o iznimno velikim temperaturama, teško mi je objasniti kako ljudi to mogu fizički izdržati. Koristili smo maksimalnu zaštitu od isijavanja, a iznimno me raduje što su svi moji mladići živi, zdravi i čitavi. Također mogu reći da sam ponosan što su nam i drugi ljudi pomagali, a nitko od njih također nema nikakvih ozljeda, niti opekotine”, ispričao je Nogalo.
Pri gašenju ovakvih požara vatrogasci se nalaze tek pet metara od plamena. U takvim trenucima potrebno je biti fizički i mentalno spreman za borbu s vatrom, a nepripremljenost ne dolazi u obzir. 35 godina iskustva koliko ima u ovom poslu, zapovjednik Nogalo prenio je na mladiće, od kojih su se poneki po prvi puta našli na ovakvom udaru vatre te na ovako teškom zadatku.
Tridesetak vatrogasaca iz njegove postaje 24 sata se borilo s vatrenom stihijom, od kojih su petorica prošla vatreno krštenje u pravom smislu te riječi. U prvom udarnom valu osjetili su požar kakav se dugo ne pamti.
Mjesečna plaća za sezonskog vatrogasca iznosi 3 600 kuna
Prvih 20 sati nisu imali odmora, obrana kuća bila je iznimno težak zadatak, budući da se ne radi o kućama u nizu. To je posao učinilo još težim za obaviti.
“Kuće u selima koje smo branili su raštrkane, mi smo bukvalno s kuće na kuću skakali. Prostora za odmor nije bilo. Ovdje smo imali izbor, ili mi ili vatra, uzmaka nije bilo”, objasnio je.
Mladići koji se dobrovoljno izlažu ovakvoj opasnost za svoj rad kao sezonski vatrogasci dobivaju 3 600 kuna mjesečno. Toliko dobiju za izlaganje života plamenu koji guta sve pred sobom. Iako se mnogi čude što se netko uopće bavi ovim poslom za tako bijednu plaću, na Pelješcu njima to ipak ima smisla.
Oni to rade jer to vole, poštuju tradiciju i nastavljaju generacijski niz
“Radi se o tradiciji. Mladi ljudi idu dobrovoljno jer postoji ljubav prema tom poslu. Generacijski niz vatrogatstva ovdje se teško prekida, pa se volja i želja ne mogu zaustaviti. Nema tog što će njih spriječiti da spase ugrožene ljude i domove”, kazao je zapovjednik.
Najmlađi vatrogasac koji je branio Pelješac ima 19 godina. U ekipi koja je dala sve od sebe da pobijedi vatru bilo je vatrogasaca od 19 do 60 godina starosti, a većina mladića ima između 18 i 25 godina.
IZVOR:Index.hr
