Izbjeglička kriza i dalje je aktualna tema, svatko ima svoj stav i mišljenje, pa tako i Šibenčani. Danas smo, stoga, sugrađane anketirali na tu temu i dobili raznolike odgovore. Bilo je onih koji izbjeglice uopće nisu htjeli komentirati poručivši nam u prolazu da ih to uopće ne zanima. Također, našlo se ovom prilikom sugovornika koji su odlučili ‘javno progovoriti’, koji smatraju da im se ipak treba pomoći, ali…oni, čini se, ipak nisu ti koji će pomoći. Ili nemaju uvjete ili, pak, imaju neke druge razloge.
-Smatram da to najviše, na kraju krajeva, diktiraju stambeni uvjeti, a mi ovdje većinom živimo u skućenim prostorima. Međutim, kad bih imala uvjete za primiti jednom malog sirijica, zašto ne? Bih sigurno–rekla nam je gospođa Gorana Gracin, a s njom se složila i njena sugrađanka Rajna Viljac.
-Moramo se prisjetiti kako je nama bilo za vrijeme rata. Čini mi se da to pomalo zaboravlja. I mi smo tada imali slične probleme. I nama je bila potrebna pomoć. Kada bih imala potrebne uvjete, primila bih izbjeglice sigurno-poručila je gospođa Viljac što je kod jednog prolaznika izazvalo kontraefekt.
-Ja ne bih primija nikoga. Ko je mene primija devedesete? Nitko-rekao nam je iskreno dodavši da želi ostati anoniman samo zato što će, nakon što ovo objavimo, sigurno trpjeti razne komentare koje mu se ne da slušati, ali je, kaže, siguran, da nije jedini koji ovako razmišlja.
Anonimna gospođa nije htjela puno govoriti o izbjeglicama jer, kako kaže, imamo dovoljno svojih problema, a bavimo se tuđim.
–Mislim da i kod nas ima puno beskućnika kojima je potrebno pomoći. A tko njih prima, recite mi?-upitala se na glas.
-Iskreno, ne bih primila izbjeglice. Niti imam uvjete, niti sam spremna podnijeti rizik primanja nepoznatih osoba u kuću. Pomogla bih, da, što se ostalih potrepština tiče, tipa donirala hranu,deke, novac, ali primila ih u kuću ipak ne bih-rekla nam je Jadranka Galović, dok je još jedan prolaznik dodao da smo u svoj ovoj ‘humanosti’ zanemarili i potencijalnu opasnost od terorista.
