" "
Više

    " "

    FOTO: Preko petsto hodočasnika iz Šibenske biskupije u subotu hodočastilo u Knin

     

    Preko 500 hodočasnika iz Šibenske biskupije hodočastilo je u subotu, 12. rujna 2015., u Biskupiju kod Knina u crkvu Sv. Marije, a u nastavku prenosimo dijelove zanimljive objave popraćene fotografijama s Facebook stranice Sv. Ante-Knin.

    Euharistijskim slavljem na otvorenom predsjedao je mons. Ante Ivas, šibenski biskup, a u koncelebraciji je bio fra Marko Duran – župnik i dekan te još 17 svećenika.

    hodočašće7

    Prije početka procesije i euharistijskog slavlja mnogi su hodočasnici pristupili slavlju sakramenta ispovijedi i pomolili se pred izloženim Gospinim likom u crkvi Sv. Marije. Liturgijsko pjevanje je animirao kninski župni zbor pod ravnanjem s. Ivane Oltran. Sve je na početku mise pozdravio fra Marko, koji je i zahvalio na kraju euharistijskog slavlja.

    hodočašće2

    U Biskupiji su u 19. st. vršena arheološka iskapanja pod vodstvom fra Luje Maruna, kada je i otkrivena trobrodna bazilika Sv. Marije, koja je bila sjedište „hrvatskog biskupa“. Pronađeni trokutni zabat oltarne pregrade imao je na sebi reljef Bogorodice. Stilski podsjeća na bizantske prikaze Bogorodice. Ovaj zabat je bio ključnim argumentom kad se utvrdilo da je ova crkva posvećena Bogorodici. Osim toga, ovaj prikaz Blažene Djevice Marije je kod Hrvata do danas najstariji Gospin lik (Gospin pralik) i slavi se kao Gospa velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Original se čuva u Muzeju arheoloških spomenika u Splitu, a nekoliko replika dao je načiniti pok. fra Kruno Vukušić.

    hodočašće3

    Pozdravni govor gvardijana fra Marka Durana

    Zašto smo došli ovdje, u Biskupiju? Hrvat je znao da se neće moći ostvariti ni kao čovjek ni kao kršćanin bez dva doma: obiteljskog i Božjeg. U kući uči kako se ostvarivati kao čovjek a u crkvi kao kršćanin. Ovdje smo od stoljeća sedmog do danas (Hrvati i katolici). Ovdje smo došli hodočastiti Gospi, Isusovoj i našoj Majci. Ovdje u Biskupiji pronađen je najstariji Gospin lik u hrvatskoj umjetnosti, koji potječe iz 11. stoljeća. On je postao simbolom hrvatske povijesti, vjere i zajedništva. Gospa je zaštitnica hrvatske vojske i hrvatskog naroda. U Gospinom praliku sjedinjena je prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskog naroda. Na povijesti temeljimo i izgrađujemo svoju sadašnjost i budućnost.

    hodočašće4

    Ovdje smo došli reći hvala Kristu i njegovoj i našoj Majci na križu žrtve i ljubavi kojom nas je izmirio s Bogom i otvorio put u vječnu domovinu. Sveta Marija nas je pozvala na slušanje Božje riječi i na sakramentalno slavljenje: povratak neka nas podsjeti na naše poslanje u svijetu kao svjedoka i graditelja mira. Dobro došli uz želju da „zemlja sačuva uspomene naše a Gospa lozu našu“.

    Biskupova propovijed

    Stojimo ovdje na jednom od povijesnih svetih mjesta koje čuva spomen da je i našem narodu Bog ponudio i pozvao ga da uđe u sveti krsni Savez s njime, s Bogom živim, s Bogom života. Savez o kome ovisi da li ćemo biti narod života.., ili smrti…Pozvao nas je k sebi da pijemo iz izvora života, kako je Isus govorio ženi Samarijanki na bunaru Jakovljevu u Samariji.

    biskup

    Današnji blagdan nosi u sebi dvije vrlo važne riječi koje su za svakog krštenog čovjeka temelj kršćanske vjere. One nam otkrivaju izvor iz kojega izvire i teče naš ljudski život i temelj na kojemu sa najvećom sigurnošću možemo graditi kuću svoga života, svoje obitelji i naroda. Te dvije čudesne riječi su Krst, krštenje i Savez – Zavjet. Slavimo danas svoj veliki hrvatski krsni Savez s Bogom. I stavljamo ga pod zaštitu naše majke Gospe Marije…

    Sjećamo se danas ovdje kako nam je Bog ponudio svoj Savez u samom osvitu naše povijest. Povijesni podaci kažu da se to dogodilo prije 14 stoljeća kada su naši davni pređi, do tada baštinici stare mnogobožačke slavenske religije, došavši na ovu zemlju i more, prvi puta čuli i susreli se s Bogom Isusom Kristom i njegovim evanđeljem pa su svetim krštenjem polako prihvaćali njegov dar Saveza. Od tada će naša povijest i kultura biti bitno označena i određena tim događajem. U našim temeljima taj događaj krštenja i Saveza stoji kao nova polazna točka, životni put i obveza.

    Bizantski car Konstantin Porfirogenet piše u svojim knjigama da su naši pradjedovi došli u ove krajeve početkom 7. stoljeća i naselili se od Jadrana do Drave. Knjiga rimskih papa piše da su se prvi dodiri Svete Stolice s našim narodom dogodili za vrijeme pape Ivana IV. koji je 641. godine poslao u naše krajeve opata Martina da u Rim donese moći mučenika iz vremena rimskih progona…

    Pokrštenje Hrvata nam nitko nije nametao ni silom ni politikom. Kamena krstionica hrvatskog kneza Višeslava iz 8. stoljeća svjedoči da je to vrijeme kad je hrvatska Crkva već zaživjela… Zato možemo sa sigurnošću reći da na prvom pragu društvene i narodne svijesti u našoj domovini, stoji Krsni Savez naših pradjedova. Ta nas je krsna vjera uvela i u zajedništvo europskih kršćanskih naroda i otvorila nam putove duhovnog rasta i kulturnih ostvarenja. Naša je povijest rasla kao što raste život. Na njoj su radili milijuni ruku, umova, srdaca. Naš narod se u toj vjeri rađao i talio kao zlato u vatri…

    Kršćanstvo je u našoj Hrvatskoj povijesti toliko prisutno da ga se ne možemo odreći a da time ne zatajimo sebe. U njemu su se događala sva naša duhovna zbivanja: i vjerska i misaona, umjetnička i književna, društvena i povijesna zbivanja (od Višeslava, Branimira, Tomislava, Krešimira, Zvonimira.., Jelene, Čike, Grgura). Hrvatski narod i država doživjet će svoju Kalvariju i lom. Narod će stoljećima krvariti, ali će kršćanska vjera, makar se i ona mučila s mukama svoga naroda, ostati njegov trajni obzor, životno žarište, duhovna i koheziona snaga. Ona je naš narod duhovno prožimala i humanizirala kroz vjekove… U Kršćanskoj vjeri i Savezu razvijao se naš vlastiti kršćanski genij, od liturgije, knjiga, do građevina.., rasla je naša duhovna baština… Glagoljaška tradicija bila je duhovni kvasac nacionalnog kulturnog i vjerskog razvoja i rasta. Kršćanska vjera bila nam je vjekovima vodilja, učiteljica i životno nadahnuće. U njoj smo se rađali i umirali, disali i živjeli… Ženilo se i udavalo, djecu rađalo i odgajalo, u obitelji živjelo po kršćanskim načelima i običajima… Naša katolička vjera i Crkva nije nikada izmicala od naroda. Uvijek je bila dio narodnog bića. Duh i mentalitet našeg naroda nosi u sebi oznake tog tisućljetnog kršćanskog odgoja i moralnih odrednica. Bila je živa, djelotvorna i stvaralačka….

    Krst ili krštenje, Krsni savez, kako nas uči Evanđelje i kako nam i danas navješta Crkva je prije svega znak vjere, znak obraćenja i prihvaćanja, usklađivanja našega svekolikog života i djelovanja sa životom i Riječima Isusa Krista. Krštenjem s Njime postajemo jedno Tijelo… Bog je s nama sklopio Savez, s nam se živo i životno vezao, tako da je Sv. Pavao u jednom času zanosa rekao: „Ne živim više ja nego Krist živi u meni!“
    Voda kojom se krstimo je znak života i simbol čišćenja. Krštenje nas čisti od istočnog grijeha i daruje novi život koji po Kristovoj smrti i uskrsnuću postaje u nama vječni život. Krštenje je pre-porod na novi život, kako je Isus rekao Nikodemu. Krštenje nas čini djecom Božjom, baštinicima i subaštinicima Kristovim. Daje nam dar vjere, ufanja i ljubavi. Dar vjere je svjetlo koje nas rasvjetljuje, da ne živimo i ne hodamo u tami koja nas okružuje i koja se lako uvuče u naš život. „Primi svjetlo Kristovo!“ govori krstitelj na svakom krštenju. Krštenje stoga traži da prihvatimo svjetlo Kristovo da nam rasvjetljuje put. Da ga ne stavljamo pod sud ili u kut ili van života… nogo da svakodnevno živimo u tom svjetlu Kristovu. To je trajni poziv svetog krštenja i Saveza s Bogom
    Svaki krštenik nosi u sebi to svjetlo Kristovo, pa ga zato treba i u svom životu, u svojoj obitelji i na svakom mjestu svjedočiti. Da bude vidljivo… Krštenje u našu dušu utiskuje trajni i „neizbrisivi duhovni biljeg“, „krsni pečat!“ Može se dogoditi da kršćanin otpade od krsne vjere.., ali u njemu trajno ostaje taj pečat, krsni poziv i poslanje. Bog nikad ne zatvara svoja vrata. Uvijek je moguć povratak kući, iza pada, lutanja ili izdaje… Krštenje je trajno i nikad se ne ponavlja. Jednom kršten, zauvijek kršten! Bog svoje djelo nikad ne briše, i nitko ga od ljudi izbrisati ne može.
    Krštenje je dakle temelj kršćanskog življenja i kršćanske smrti i zato uvijek stoji onaj poziv: „Kršćanine, budi što jesi!“ Kršćanski život je stalno obraćanje i trajna borba sa silama grijeha, nevjere, sa đavolskim silama. Ali krštenje je i stalni rast i sazrijevanje u novosti života, u vjeri, nadi i ljubavi Kristovoj.
    Krštenje je čin kojim nas Bog uključuje u svoju Crkvu, u zajednicu Kristovih učenika. Ono nas ugrađuje u životno zajedništvo s Isusom Kristom i u Isusu sa svim krštenim ljudima.., najprije u našoj župi, biskupiji, u našem narodu i u cijelom svijetu. Po krštenju smo zaista braća i sestre. Zato je za svako krštenje i krštenika odgovorna cijela Crkva. Krštenje nije privatni čin roditelja ili kumova, kojima pripada posebna odgovornost.., nego je čin cijele zajednice… Svi smo u Crkvi odgovorni jedni za druge… Krsnu vjeru i Savez s Bogom je moguće živjeti jedino snagom Riječi Božje koju Crkva po Kristovom naređenju naviješta i snagom svetih sakramenata koje Crkva slavi i dijeli. Nadasve snagom nedjeljne Euharistije-sv. Mise koju Crkva slavi po izričitoj Kristovoj zapovijedi: „Činite ovo meni na spomen!“

    Gospa je Majka našeg velikog Krsnog Saveza, Saveza za „život u izobilju Božjem“. I ovo mjesto svjedoči da smo taj Savez živjeli, uza sve svoje grijehe i mane I često smo ga u svojoj povijesti branili i krvlju svojih mučenika. Sjećam se kad smo ovdje prije 37 godina slavili 13 stoljeća našega krsnoga saveza i naše crkvenosti.., kad smo ovdje plakali „plač Jeremije proroka“ i molili Gospu da nam sačuva i učvrsti vjeru… Danas još nisu presušile suze iz domovinskog rata kad su neprijatelji naše vjere na Kljakovićevoj freski u Crkvi iznad ulaznih vrata, iskopali oči kralju Zvonimiru koji se zaklinje na križ Isusov da će on i njegov narod ostati vjeran svome Krštenju i svojoj Crkvi katoličkoj. Kao da su znali da nas je ta vjernost čuvala i vodila…
    I danas dolazimo ovdje da molimo istu molitvu, da ostanemo i budemo vjerni svome krsnom Savezu. Svaki od nas osobno, naše obitelji, naša djeca i mladi, naš narod hrvatski, u domovini i po svijetu raseljen… Ima i danas pokušaja da nam se „iskopaju“ oči vjere, da oslijepimo za ono Božje u nama, da zaboravimo, da pogazimo svoje krštenje, svoj Savez s Bogom, svoju kršćansku povijest i kulturu svoga naroda… Mnogi bi je i danas htjeli zanijekati, iskriviti, falsificirati po svojim mjerilima i ideologijama… Ocrniti je i omraziti narodu… Možemo li zatvarati oči pa ne vidjeti kako se obiteljima i obiteljskom životu, našoj djeci i mladima, na razne načine, raznim programima (čak i u našim školama).., nudi drugačiji stil života i odnosa i neki drugačiji odgoj, koji je u mnogim stvarima sasvim suprotan kršćanskom odgoju i stavovima prema vrednotama života i kulturi našega naroda? Naša kršćanska riječ i otpor često ostaju nečujni pred glasnoćom ponude… Olako sliježemo ramenima i kažemo kako smo nemoćni pred silinom te rijeke koja sve više zahvaća i zabrinjavajućom brzinom ulazi u naš narod… Pa jesmo nemoćni ako se oslanjamo samo na svoje snage i svoje metode! Jesmo li zaboravili snagu i moć molitve.., osobne, obiteljske i molitve u Crkvi? Jesmo li zanemarili putokaz Saveza koji nam je u našoj povijesti bila naša Gospa, koja nas je okupljala oko sebe, u Crkvi svoga Sina.., učila nas da se Bogu obraćamo molitvom??? Da je Bog naša snaga. Da on naše iskrene molitve čuje i uslišava… Da on svoj narod izvodi preko mora i pustinje zla. Da u Božju Riječ imamo povjerenja. Da se jačamo snagom svetih sakramenata i Duhom Svetim koga nam je Naš Učitelj i Saveznik darovao kao svoj veliki dar s križa: „Isus, nakloni glavu i ispusti Duh“.
    Zato ponavljamo dio molitve sluge Božjega kardinala Franje Kuharića iz slavlja 13 stoljeća našega velikog krsnog Saveza u Solinu, ovdje u Biskupiji, u Ninu i Bistrici: „ Stojimo pred Tobom kao Tvoja djeca, Djevice Nevina, ovdje nad ostacima kamenih spomenika naših, nad zanemarenim grobovima predaka, nad svim kamenjem i svim kostima diljem domovine… Gospe naša, bila si Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kada smo se kao narod i kao Crkva rađali; bila si nam Utočište u krvavim vremenima kada smo izdisali pod udarcima; bila si stijeg naših pobjeda i stalni poticaj naših obnova. Majko naše prošlosti, budi majka naše sadašnjosti i naše budućnosti. Izručujemo ti, posvećujemo ti narod, obitelji naše, djecu i mlade, odgojitelje i učitelje.., i Crkvu Hrvata. Povjeravamo se Tvojoj zaštiti. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom. Amen.“

    hodočašće6

    - Advertisment -

    NAJNOVIJE

    Raspisan natječaj za pjesničku rezidenciju ‘Vesna Parun’ na...

    Kulturna udruga Fotopoetika iz Šibenika raspisuje natječaj za pjesničku rezidenciju 'Vesna Parun' na otoku Zlarinu. Dvotjedna književna rezidencija za hrvatske pjesnike i pjesnikinje organizira...

    VIDEO Uskrsna čestitka šibenskog biskupa Tomislava Rogića

    Uskrs ima snagu pobjede jer je pobijeđena smrt kao posljednja prijetnja, poručio je šibenski biskup Tomislav Rogić uoči najvećeg kršćanskog blagdana. Uskrsnu čestitku biskupa...

    U Knjižnici predstavljanje knjige Nade Rudan i izložba...

    U Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" Šibenik, u utorak, 2. travnja u 18 sati bit će predstavljena knjiga "Mjesečeva sestra" Nade Rudan uz otvorenje izložbe...

    Crnica igra za povratak serije u Pulu: ‘Moramo...

    Malonogometaši Crnice igraju večeras za ostanak u igri, za prolongiranje kraja sezone. Za to će im trebati pobjeda protiv Pule u drugoj utakmici četvrtfinala...

    NAJNOVIJE

    Raspisan natječaj za pjesničku rezidenciju ‘Vesna Parun’ na Zlarinu

    Kulturna udruga Fotopoetika iz Šibenika raspisuje natječaj za pjesničku rezidenciju 'Vesna Parun' na otoku Zlarinu. Dvotjedna književna rezidencija za hrvatske pjesnike i pjesnikinje organizira...

    VIDEO Uskrsna čestitka šibenskog biskupa Tomislava Rogića

    Uskrs ima snagu pobjede jer je pobijeđena smrt kao posljednja prijetnja, poručio je šibenski biskup Tomislav Rogić uoči najvećeg kršćanskog blagdana. Uskrsnu čestitku biskupa...

    U Knjižnici predstavljanje knjige Nade Rudan i izložba Borisa Obratova

    U Gradskoj knjižnici "Juraj Šižgorić" Šibenik, u utorak, 2. travnja u 18 sati bit će predstavljena knjiga "Mjesečeva sestra" Nade Rudan uz otvorenje izložbe...

    Crnica igra za povratak serije u Pulu: ‘Moramo pokazati zašto smo tu gdje jesmo’

    Malonogometaši Crnice igraju večeras za ostanak u igri, za prolongiranje kraja sezone. Za to će im trebati pobjeda protiv Pule u drugoj utakmici četvrtfinala...