Jahanje konja postoji još otkako je i čovjeka. U vrijeme naših predaka, bogata i na dobrom glasu bila je upravo ona kuća koja je imala konje. No, posjedovati konja nije predstavljalo samo statusni značaj. Imati konja značilo je i da si bogat u onom drugom, duhovnijem smislu te riječi. Ova plemenita životinja, kako joj mnogi s razlogom tepaju, oduvijek se isticala kao posebno privržena i vjerna svom gospodaru.
Također, riječ je o vrijednoj i izdržljivoj životinji koja je oduvijek imala sposobnost raditi poslove koji ni gospodar često ne bi mogao sam uraditi. Pa su tako s vremenom postali stalna postava njiva, polja, a nije manje poznato ni da su konji od davnina najekonomičnije prijevozno sredstvo. Kako ljudi, tako i raznovrsnog tereta.
POSEBAN ODNOS
Od svih vrsta komunikacija na relaciji životinja i ljudi, odnos između čovjeka i konja uvijek je bio poseban, a mi smo se na farmi konja u Murteru u to i uvjerili. Šestogodišnji Antonio jahati je počeo sa samo četiri godine, a za opisati njegovu ljubav prema ovoj životinji nije bilo potrebno puno priče.
Sve smo, naime, shvatili promatrajući kako vodi brigu o svojoj ponici Stelli. Dan je kratak, kaže nam Antonio, i zato se svako jutro rano ustaje kako bi njegova Stella bila sretna.
– Stella i ja odlično se slažemo. Ima samo šest godina i najveća je maza. Uvijek dobije što želi. Svjesna je da je najmanja od svih konja, što joj nekad predstavlja i kompleks, ali zato to koristi kako bi uvijek bilo sve po njenom – kroz smijeh nam je ispričao Antonio, opisujući kako oni provode zajedničko vrijeme.
– Kad ustanem, odmah pohitam svojoj Stelli. Četkam je, čistim i hranim je mrkvicom i jabukom jer su joj to omiljene poslastice. Šetamo i jašemo, a ponekad, kad se malo naljuti, ugrize me jer je malo razmažena, pa ne želi biti vezana kada je to potrebno. Kad odrastem želim biti profesionalni jahač – uvjeren je Antonio kojem u brizi oko konja svakodnevno pomaže i jedanaestogodišnja sestra Mirta.
– Počela sam jahati prije godinu dana i neopisivo sam to zavoljela. Nije uopće bilo teško naučiti jahati i želim biti profesionalna jahačica. Uskoro idem na tečajeve koji će mi omogućiti da sudjelujem u raznim natjecanjima u jahanju. Ne mogu riječima opisati ljubav koju osjećam prema konjima. Moja kobila se zove Rossa i često je neposlušna. Uvijek se okreće. Lako ćete ju prepoznati jer sam joj kupila žvalu s ružičastim cirkonima, kako i priliči mojoj najljepšoj prijateljici – rekla nam je Mirta.
ŠPANJOLSKA IMENA
Osim Stelle i Rosse, na ovoj farmi nalazi se još osam konja. Imena svih konja inspiriana su poznatim španjolskim imenima i nadimcima pa ćete, tako, ako se odlučite posjetiti istu, imati priliku družiti se i s Felixom, Allegrom, Nachom, Indijem, Cassidy, Diom, Imapalom i Pantićem.
Dio konja i pliva, tako da su, zaista, posebna atrakcija, kako domaćem stanovništvu, tako i turistima. Vlasnici nude razne pakete i usluge, a sve informacije možete pronaći na Facebook stranici Murter riding.
Farma je ovo, zaključili smo u razgovoru s Eniom, ocem naših malih sugovornika, koja je idealan spoj iskustva, znanja, poduzetničkog duha, ali i onog ključnog – beskrajne ljubavi prema konjima, a ne profitu.
Ipak, prije nego što ih posjetite, uzmite u obzir i savjete ‘iz prve ruke’ Antonija i Mirte.
– Svim onima koji su željni novih, nezaboravnih iskustava i koji nas planiraju posjetiti, moram napomenuti da su konji jako dobre i poslušne životinje, ali sve dok ih puno ne gnjavite. Nije teško naučiti jahati, samo dođite – poručuje Mirta.
– Svoj bih djeci preporučio da dođu na farmu. No, moram upozoriti sve da jahanje Stelle dozvoljavam samo svojim prijateljima. Imate i drugih konja. Bez brige – zaključuje temu simpatični Antonio.
