Muška poezija pisana iz ženskog srca – riječi su koje najbolje opisuju zbirku pjesama ‘Srce je to’ autorice Marije Bogdanović, 24-godišnje Šibenčanke. Marija je rođena 1991. godine, a poeziju piše još od osnovne škole.
– Prvo što mi padne na pamet kad čujem riječ ljubav je povjerenje, a na spomen riječi poezija pomislim na čitanje iz nečije duše – kaže nam Marija, studentica druge godine na Veleučilištu u Šibeniku. Zbirka ‘Srce je to’ sadrži niz pjesama pisanih u razdoblju između 2009. i 2014. godine. Kako joj sam naziv sugerira, ljubavne je tematike, no ono što je izdvaja svakako je činjenica da je autorica pjesme pisala u muškom rodu. Pjesmarica je svjetlo dana ugledala u lipnju ove godine te iza nje ne stoji izdavačka kuća već je to u cijelosti Marijin pothvat u cilju ispunjenja vlastitih težnji.
TUŽNA I TEŠKA ZA ČITATI
– Mnogi će se zapitati zašto muška poezija, a to je zbog toga što je ponekad lakše opisati osjećaje u muškom licu. Mnogi kažu da, unatoč tome što žene nazivamo nježnijim spolom, muškarci često puta znaju dublje voljeti, dajući sebe u cijelosti. Zbirku sam odlučila izdati za svoju dušu – priznaje autorica. Knjiga pjesama mlade studentice može se pronaći na internetu, na stranicama Web knjižare gdje se može i naručiti po simboličnoj cijeni. Marija otkriva kako je prošlo nekoliko mjeseci od rađanja ideje o objavljivanju zbirke do njenog konačnog izdavanja. Trebalo je odabrati pjesme, poslati na lekturu i uređenje, a zatim i u tiskaru.
– Izdavačka kuća Redak bila je i više nego brza i dobra u izdavanju, tako da sam zadovoljna – otkriva autorica koja je svoj književni prvijenac nazvala prema jednoj od pjesama iz zbirke.
– Lijep je osjećaj držati vlastitu knjigu u rukama i čuti komentare ljudi oko sebe. Komentari koje sam dobila više su ne nego iznenadili. Većina ljudi koja je pročitala pjesme za zbirku kaže da je tužna i zbog toga teška za čitati – priznaje nam Marija, čije su se pjesme mogle čuti i u eteru jednog od lokalnih radija u Šibeniku pa i nije toliko nepoznata u krugu ljubitelja ljubavne poezije. Što se tiče komentara na račun njenog pisanja, kaže kako svatko ima pravo na svoje mišljenje te da je svaka kritika dobrodošla. Iako stranice Marijine zbirke sadržavaju tematiku uglavnom nesretnih ljubavi jedna od pjesama, ona koja otvara pjesamaricu posvećena je muškarcu koji zauzima posebno mjesto u autoričinom životu, Ne radi se, međutim, o intimnoj ljubavi, već o Marijinom djedu koji je preminuo.
– Prva pjesma posvećena je mom dragom didu koji je, nažalost, poginuo u prometnoj nesreći. Za njega me vežu mnoge divne uspomene i odlučila sam se da, iako je riječ o zbirci ljubavnih pjesama, prva bude posvećena upravo njemu, divnoj i dobroj osobi – priča nam Marija.
PRVA, ALI NE ZADNJA
Često se postavlja pitanje inspirira li umjetnike na stvaranje samo nesretna ljubav, stvaraju li samo kad su tužni. Marija će reći da piše kad joj dođe inspiracija, neovisno je li u tom trenutku tužna ili sretna.
– Kao svaki pravi umjetnik, tako i ja imam svoju muzu koju neću otkrivati, a pišem kad mi dođe inspiracija – ponavlja. Isto tako, kažu da je prvi korak, bez obzira o kakvom se pothvatu radilo, uvijek najteži. Marija je probila led s prvom zbirkom, a kako piše i dalje, za očekivati je da ‘Srce je to’ neće biti prva i zadnja zbirka na policama njenih djela.
– Naravno, planiram izdati još koju zbirku, izdati je u nešto drugačijem svjetlu. Ali to ću kad bude prilike i financija za to – najavljuje mlada Šibenčanka.
